Vitalnog starinu iz Prijepolja pomalo muče kičma i noga, previše bi bilo da mu u tom dobu ništa ne fali, a sve ostalo kao u mladića. Da li zbog materijala od koga je sazdan ili mu zdravlje čuva tvrdo jezgro voćke, ne zanima ga mnogo.
Tek, više od pola vijeka ima kako Kemal Kemo Čantrić (84), ustima drži košticu, kako u Polimlju kažu, špicu šljive. Stoji mu pod jezikom i kada jede, pije, spava, ne smeta mu ni kada sa društvom jutrom zapodene neobaveznu priču. Izvadi je samo da uvjeri upornog, tvrdoglavog neznanca u ono što je čuo, a o čemu Prijepolje priča, piše “Blic”.
Ruku na srce, a Kema njegovo besprekorno služi, bijaše nekad ljubavnih nedaća kada je mlad ašikovao sa polimskim damama. A koja je uz sebe htela dilbera Čantrića, uglednog majstora i omladinskog aktivistu, morala se navići na poljubac što umije da nažulja usne.
Zna dobrodržeći Prijepoljac samo da ga je koštica odvikla od pušačke strasti, a purnjao je kao lokomotiva. Sve do 1970.
“Kako prevariti usta naviknuta da nisu dokona”
“Pukao mi je čir na dvanestopalačnom crijevu, jedva sam živ ostao. U prijepoljskoj bolnici su me već bili otpisali pa sam prebačen u stari VMA, gde sam ležao punih 35. Dozvoljeno mi je bilo da pijem samo čaj i jedem po jedan keks dvneno. Neki tada mlad ljekar, ime mu ne pamtim, pri otpustu mi reče da moram, ako hoću da živim, iz korjena da promijenim navike. Ne smeš, reče, da piješ alkohol, kafu ni pod razno, umjesto prušute i drugog suvomesnatog samo kuhano, cigarete zaboravi”; služi sjećanje Kemala Čantrića.
Osveži ga redovnom jutarnjom šetnjom, svakog dana pregazi pet kilometara obalama Lima. Poslije navrati u kafanu. Katkad ko neupućen načulji uši sa susednog stola i za obraz se uštine kad čuje priču osedjelog starca. Ako se ona uopšte i potegne, u najužem društvu je stotine puta prepričana, vremeno obajatila, jer svi Kemovi poznanici znaju za njegovu navadu.
Sve, sve, mislio je, kad se rovit vraćao sa liječenja u Prijepolje, ali kako se odvići od cigareta. Sanjaće ih, plašio se.
“Raščistio sam sa sobom da je pušenju kraj, ali kako prevariti usta naviknuta da nisu dokona. Doktor sa VMA mi je rekao da probam sa bombonama, ali nisam ja bio njihova mušterija. Pojeo sam jednu šljivu i špicu ostavio u ustima. Ovako – onako, ovdje – ondje, vidim da mi ne smeta. Neka je, rekoh, neću da je vadim, bolje ona nego cigareta”, priča Prijepoljac sve sa košpom u ustima.
Kad je Kemo poslije tri mjeseca prvi put otišao na kontrolu i ispričao da se oseća dobro, preneo sve šta je i kako je, lekar se obradovao. Šta je pomislio kad je čuo da je od pacijenta da duvan zamenio košpom i da je nikada ne vadi– znao je samo on. Kema je samo pitao: “To nosiš umesto bombone?“
“U početku špica ima ukus šljive koji vremenom izvetri. Mijenjam je jednom godišnje. Uz onu ustima, za slučaj da im ispadne uvijek imam jednu rezervnu u džepu. Redovna zamjena je u septembru kada na zrinje dođe šljiva “požegača“, veli vremešni Prijepoljac.
Kompletan tekst pročitajte na sajtu Blica OVDJE
Izvor: Blic.rs