Odmah nakon izvještaja premijera Miloša Vučevića o prvih sto dana rada Vlade Srbije, portali bliski Stranci pravde i pomirenja (SPP) objavili su izvještaj o šezdeset dana ministrovanja lidera te partije Usamea Zukorlića, piše Danas. Ovaj potez potaknuo je osvrte na učinak bošnjačkih predstavnika u vladama i Skupštini Srbije u ostvarivanju i unapređivanju prava Bošnjaka u Srbiji.
Autor: Slađana Novosel
Bošnjaci s ovog područja, od uvođenja višestranačja, uvijek su imali svoje predstavnike u parlamentima bivše Jugoslavije i Srbije. Od demokratskih promjena 2000. godine, ova nacionalna zajednica, osim u parlamentu, imala je i ministre i državne sekretare u vladama, ovisno o koalicijskim sporazumima s vladajućom strankom.
Najduži ministarski staž, uključujući funkciju potpredsjednika Vlade Srbije, imao je osnivač Sandžačke demokratske partije (SDP) i predsjednik SDPS Rasim Ljajić. On je vodio više ministarstava i postao popularan ministar u cijeloj Srbiji. S druge strane, Sulejman Ugljanin, lider SDA Sandžaka, dva puta je vodio ministarstvo bez portfelja, baveći se regionalnim razvojem nerazvijenih područja. Njegovu funkciju preuzeo je Edin Đerlek iz SPP, koji trenutno obavlja dužnost potpredsjednika državnog parlamenta.
Trenutni ministri iz redova Bošnjaka su Husein Memić, ministar turizma i omladine, i Usame Zukorlić, lider SPP-a i ministar bez portfelja zadužen za pomirenje, regionalnu saradnju i društvenu stabilnost. U proteklih šezdeset dana, Zukorlić je ostvario deset aktivnosti, među kojima su dogovori o izradi strategija pomirenja, proporcionalnoj zastupljenosti nacionalnih zajednica u javnim ustanovama, i obezbeđivanje više od milion evra za projekte pomirenja i regionalne saradnje.
Na drugoj strani, pojavile su se informacije o tome šta su sve bošnjački predstavnici uradili za svoj narod od početka dvehiljaditih. Najduži poslanički staž ima Esad Džudžo, dugogodišnji predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća (BNV) i nekada blizak saradnik Sulejmana Ugljanina. U republičkom parlamentu proveo je dvanaest godina kao poslanik na listama DS i SDA Sandžaka. Prema evidenciji, Bošnjaci su za tih dvanaest godina ostvarili dvanaest zakonskih identitetskih prava.
Ostvareni uspjesi uključuju vraćanje Bošnjaka u statističku klasifikaciju nacionalnosti i maternjih jezika, održavanje prvog javnog časa na bosanskom jeziku, izradu prvog udžbenika “Bosanski jezik sa elementima nacionalne kulture” koji je uveden kao izborni predmet, ozakonjenje bosanskog jezika, grba i zastave sandžačkih Bošnjaka, te ustanovljenje nacionalnih praznika, kao što su 11. maj – Dan bošnjačke nacionalne zastave, 11. juli – Dan sjećanja i 20. novembar – Dan Sandžaka. Također, ustanovljene su nacionalne nagrade i tradicionalne manifestacije, proglašena himna sandžačkih Bošnjaka “Ja sin sam tvoj”, organizovano potpisivanje peticije za uvođenje cjelokupne nastave na bosanskom jeziku u sandžačkim školama, formiran tim za izradu udžbenika na bosanskom jeziku, te je započela cjelokupna nastava na bosanskom jeziku u osnovnim školama u Novom Pazaru, Tutinu i Sjenici.
U parlamentarnim klupama Bošnjake su predstavljali i drugi političari iz različitih stranaka. Pored SDA Sandžaka, tu su bili predstavnici SDP-a, SPP-a, kao i neki iz G17+. Iako su se mnogi od njih borili za prava svoje zajednice, unutar bošnjačkog političkog spektra često su se javljali nesporazumi i sukobi.
Pored Džudža, u poslaničkim klupama sjedili su ili još uvijek sjede Sulejman Ugljanin, Bajro Gegić, Sabina Dazdarević, Enis Imamović, Selma Kučević, Ahmedin Škrijelj (svi iz SDA Sandžaka), Munir Poturak, Mujo Muković, Zevdžo Hurić, Mumare Bačevac (iz SDP-a), muftija Muamer Zukorlić, Zaim Redžepović, Jahja Fehratović, Misala Pramenković, Edin Đerlek i Usame Zukorlić (iz SPP-a), te Šerif Hamzagić i Mehmed Slezović (G17+). Neki su ostali vjerni svojim partijama, neki su nezadovoljni statusom formirali nove partije, dok su neki isključeni i angažman tražili kroz vanstranačke savjetodavne aktivnosti.
Posljednjih mjeseci, tri velike bošnjačke partije ponovo su u sukobu oko liderske pozicije u svojoj nacionalnoj zajednici. Dvije od njih su u koaliciji sa vladajućom SNS, dok je treća u opoziciji na državnom nivou, ali spremna za koaliciju “u interesu građana” na lokalnom nivou. To je izazvalo nova prozivanja i optuživanja, uz deklarativnu podršku bošnjačkom jedinstvu.
Svaka strana nastoji da dokaže kako su oni ti koji najviše rade za svoju zajednicu, dok optužuju druge za opstrukciju. Iako svi govore o jedinstvu, neslaganja među bošnjačkim predstavnicima ostaju velika prepreka u postizanju zajedničkih ciljeva.
Izvor: Danas.rs