Iako su i Stranka pravde i pomirenja (SPP) i Sandžačka demokratska partija (SDP) politički partneri vlasti u Beogradu, njihovi odnosi na lokalnom terenu – naročito u Novom Pazaru – liče više na rovovski rat nego na koaliciju.
Piše: Teufik Tahirbegović
Najnoviji primjer ove tenzije jeste otvoreni napad bivšeg ministra i visokog funkcionera SPP-a Edina Đerleka na gradonačelnika Novog Pazara Nihata Biševca, člana SDP-a. Đerlek je javno prozvao Biševca zbog, kako tvrdi, “nerealnih prioriteta” kada mu je ponudio sredstva za kapitalne projekte, a Biševac zatražio – azil za pse.
Na ovo nije ostao nijem SDP-ov kadar. Predsjednik stranke Samir Lekić brzo je reagovao, stajući u odbranu partijskog kolege i javno prozvavši Đerleka za populizam, neiskrenost i selektivnu brigu za Sandžak.
Lekić u svom obraćanju na društvenim mrežama ne štedi riječi. Podsjeća da je Đerlek, uprkos bombastičnim najavama, ostavio za sobom mršavi trag – 15 miliona dinara za Novi Pazar, što je, kako sarkastično navodi, “dovoljno za pola ulice ili fontanu”. Dodaje da čak ni za projekte koje je finansirao, poput azila za pse, sredstva nisu bila potpuna i da je bivši ministar, dok je bio u funkciji, gotovo u potpunosti ignorisao svoj rodni grad.
“Ne tražimo bajke i prazne priče. Novi Pazar zaslužuje odgovorne ljude, a ne populizam iz fotelja Beograda”, poručio je Lekić, optužujući SPP da godinama participira u vlasti, ali bez vidljivih rezultata.
SPP: Ponudili smo industrijsku zonu, oni tražili azil
S druge strane, Đerlek tvrdi da je SDP-ov lokalni lider Biševac pokazao nedostatak vizije. Kako navodi, kada mu je ponudio da finansira veće projekte poput industrijske zone, Biševac je kao glavni prioritet naveo azil za pse.
“Mislio sam da se čovjek šali”, piše Đerlek, dodajući da, iako je “video malicioznost”, nije htio da Pazar ostane bez sredstava. Dvije godine kasnije, azila nema, psi lutalice i dalje napadaju djecu, a SDP, tvrdi, ne pokazuje ni volju ni sposobnost da se nosi s realnim problemima.
Saveznici u Beogradu, rivali u Sandžaku
Ovaj verbalni obračun otkriva mnogo više od puke netrpeljivosti između dvojice političara. Pokazuje unutrašnju strukturu političke borbe među bošnjačkim partijama koje, iako sarađuju sa Srpskom naprednom strankom na državnom nivou, u Sandžaku vode ogorčenu borbu za simboličku i realnu moć.
Obje partije žele biti glavni bošnjački partner Aleksandra Vučića, i to ne samo zbog prestiža, već i zbog raspodjele resursa, kontrole nad institucijama i mogućnosti političkog opstanka. U tom kontekstu, Đerlekov napad se može tumačiti kao pokušaj destabilizacije SDP-a pred moguće izbore, skretanje pažnje s internih problema u SPP-u, te kao dokazivanje sopstvene političke vrijednosti nakon odlaska iz ministarske fotelje.
Reakcija Samira Lekića pokazuje da SDP napad ne vidi kao bezazlen – naprotiv, doživljava ga kao direktnu prijetnju i priliku da se reafirmiše kroz kontranapad.
Populizam protiv politikanstva
I dok se političari međusobno optužuju za populizam, politikanstvo, izmišljotine i “fotkanje” ispred tuđih gradilišta, građani Novog Pazara i Sandžaka i dalje čekaju na infrastrukturu, novu sanitarnu deponiju, sigurnost na ulicama i efikasnu upravu. Dovoljno je pogledati stanje na Golom brdu da bi se shvatilo da je “kapitalna” investicija potrebna – ali ne samo u objekte, već i u političku kulturu.
U pozadini ove prepirke krije se suštinska borba za politički legitimitet: ko zaista zastupa interese Bošnjaka u Beogradu, ko ima stvarne rezultate, a ko samo medijski spinove? Napad Đerleka i oštra odbrana iz SDP-a pokazuju da predizborna trka – makar ona bila lokalna – već traje, i da će Sandžak još dugo biti polje unutarnjih bošnjačkih obračuna.
A građani? Njima ostaje da biraju između “fontane”, “industrijske zone” i “političkih lešinara”.
Izvor: Sandzacke.rs