U svjetlu aktuelnih protesta u Novom Pazaru, Zaim Redžepović iznio je oštru kritiku na račun nekih od aktuelnih lidera koji su, kako tvrdi, “sada prilično ‘revolucionarni’ i bučni protiv svega što ima veze sa zvaničnim Beogradom – a pamtimo ih dobro.“
Redžepović upozorava da ovi protesti ne smiju postati prilika za “pranje biografija nekih kolovođa“, jer su, prema njegovim riječima, “stidljivo kritikovali vlast u Beogradu na početku, potom su se osokolili pa počeli sa kratkim izjavicama, a sada ih gledamo kako agresivno guraju svoje lice pred objektive kamera.“
On dodaje da se ne iznenađuje ukoliko će se “njihova nova imena uskoro vidjeti na nekim izbornim listama, i to otvoreno – kao da ništa nije bilo.“
Posebnu pažnju skreće na događaje iz 2007. godine, kada su, kako tvrdi, mnogi od onih koji danas žele “da nas sačuvaju belaja“, tada udarili na Islamsku zajednicu u Srbiji. Redžepović podsjeća da su tada “objašnjavali da Sarajevo treba zamijeniti Beogradom – u duhovnom smislu“ i da su “pozivali policiju, žandarmeriju, da ih uvedu u džamije i da iz njih istjeraju one koji se nisu sviđali njihovom Koštunici, Jociću i sličnim Tadićima.“
Također ističe da su ti akteri “jurišali na vakufe – od Hadžeta do parcele u blizini Centralne džamije u Tutinu“ i da se sjeća “kako su mrzili i kako su se borili da privatni Internacionalni univerzitet nikada ne profunkcioniše.“
Pored toga, Redžepović podsjeća da su ti isti, osim rijetkih izuzetaka, “bili i u Vladi – s onima protiv kojih se sada navodno bore“, da su “hladno izravnali partizane sa četnicima, Srebrenicu svjesno spustili u kategoriju teškog zločina“, te da su obećavali i aerodrom u Sandžaku, tačnije “u Lađevcima.“
Osvrćući se na sadašnje stanje, on zaključuje: “Nejse, moguće je da je u njima ta ‘revolucija’ tinjala još onda kada su – zahvaljujući jednom mandatu SNS-a – u Tutinu sačuvali jedino mjesto gdje im je pretekla vlast SDA.“ Također ističe da su nakon toga “opstajali u ‘kijametskoj koaliciji’ sa onima iz SDP-a – koje su do jučer nazivali izdajnicima i neprijateljima.“
Osvrćući se na odnos prema policiji i islamskim autoritetima, Redžepović piše: “Možda su oni prezirali policiju čak i onda kada su je dovodili da zabrani reisu-l-ulemi iz Sarajeva da se obrati vjernicima na trgu u Tutinu. Možda, ali su tada za vrhovnog poglavara priznavali neke Jusufspahiće… Možda. Ali ja sam skeptičan. I valja biti oprezan.“
Za kraj, podsjeća da “njihov patriotizam je viđen – i ne treba to gubiti iz vida“, ali upozorava: “Oni koji su nam ranije dovodili žandarmeriju da bije narod i da otima vakufe – ne mogu biti naša opcija. Pa makar se okitili i sa ovim njihovim veteranima.“
Izvor: Sandzacke.rs