Odbornik u lokalnom parlamentu Tutina, Zaim Redžepović, podsjetio je javnost na kontroverzni slučaj prodaje dijela Doma kulture, objekta koji je decenijama bio središte kulturnih i društvenih aktivnosti u gradu.
Na društvenim mrežama je oštro komentarisao:
“Znam da je vikend i da su razni botovi danas horni, ali prije nego što se ‘prerazvijemo’, džais je za one koji pouku primaju – da se prisjetimo šta su ti hajduci uradili sa Domom kulture”, upozorio je on u objavi na društvenim mrežama.
Redžepović je naglasio da je lokalna vlast SDA za nekoliko desetina hiljada eura prodala, poklonila ili preprodala značajan dio Doma kulture, dok je stvarna tržišna vrijednost bila višestruko veća. “Sve to ‘istrgovano’ je na štetu građana i u korist hobotnice od vlasti“, poručio je.
Odbornik je podsjetio i na historijski značaj objekta. Dom kulture su gradili građani Tutina, uz pomoć dobrovoljnih donatora iz cijele zemlje. U izgradnju je, kako je naveo Redžepović, čak učestvovao i legendarni glumac Miodrag Petrović Čkalja, a podršku su dali i značajni kulturni velikani poput Nobelovca Ive Andrića, koji su doprinijeli završetku objekta i pomogli da grad preraste u kulturni centar regije.
Šta je i kako je prodato?
Prostor Doma kulture decenijama je bio predmet rasprodaje i neprimjerenih zahvata – kroz zazidavanja, nadogradnje, pa čak i prodaju službenih ulaza u salu bioskopa. Brojni izvori navode da novac od tih netransparentnih transakcija nikada nije uplaćen u budžet Općine. Najnovijom prodajom, u privatne ruke prešlo je 367 kvadratnih metara poslovnog prostora za svega oko 300.000 eura, iako je realna tržišna vrijednost tog prostora bila i do 70% veća.
Kupci su, prema zapisniku o javnom nadmetanju održanom 19. i 20. decembra, bili: Hafiz Murić, koji je platio 238.100 eura za 281 kvadrat i Mirsad Bakić, lokalni arhitekta, koji je za 86 kvadrata izdvojio 69.000 eura.
Prodaja je provedena u kratkom roku, bez prethodne javne rasprave, a izvori navode da je tačka o prodaji ubačena “na brzinu”, uz savezništvo određenih političkih aktera. Tokom glasanja u Skupštini opštine, došlo je i do “živahne rasprave uz prijetnju fizičkim sukobom”.
Zakon jasno zabranjuje prodaju
Prema Zakonu o javnoj svojini Republike Srbije, imovina javnih ustanova, poput Doma kulture, ne može biti predmet prodaje bez saglasnosti nadležnih ministarstava. Ta imovina je javno vlasništvo opštine, ali u funkciji obavljanja kulturne i društvene djelatnosti, što znači da Općina može prostor dati u zakup, ali ne i trajno otuđiti.
Zbog toga kupci ne mogu da se uknjiže kao vlasnici, jer prostor i dalje pripada Opštini Tutin u režimu javne svojine. U praksi, ugovor o prodaji je ništavan i ne daje kupcima pravo svojine.
Ova prodaja izazvala je reakcije dijela opozicije i građana. Redžepović je ocijenio da je riječ o zloupotrebi upravljanja javnom imovinom i podsjetio da Dom kulture predstavlja simbol zajedničkog rada i kulturnog identiteta Tutina.
“Varvari koji su ‘prerazvili’ Tutin nisu poštedjeli ni ono što je narod gradio. Ovo nije samo pravni skandal – ovo je moralni pad vlasti“, poručio je Redžepović.
Slučaj Doma kulture u Tutinu simbolizuje širi problem: nestanak osjećaja javne odgovornosti i pretvaranje imovine lokalne samouprave u robu za kratkoročne budžetske koristi. U slučaju Tutina radi se i o materijalnoj koristi koju su ostvarili aktivisti i članovi stranke SDA. Ako nadležni organi ne reaguju, građani će, po svemu sudeći, biti ti koji će morati da brane ono što je njihovo – kao što su ga nekada i gradili.
Izvor: Sandzacke.rs