Nisu otkucani svi sati časovničarima u Srbiji. Časovnicima, satovima i budilnicima, starim i nekoliko vijekova, iskusni majstori daju novi život. Takvi su antikviteti sve traženiji. Opstaju zanatlije zahvaljujući pristojnoj mjesečnoj zaradi, i hvale se da posla ima, ali nema onih koji bi ih nasljedili. Tako je i u Novom Pazaru.
Za Senadu Bondžuković jedan sat ima neprocjenjivu vrijednost i daleko je više od mehanizma i kazaljki, priča za Blic televiziju.
“To je sat koji je nosila moja sestra. Ja se nadam da će mi djelić sestre oživeti sa njim”, emotivna je ova Novopazarka.
Mlađi kupuju brendirane novitete, stariji vrednuju starine
Ona dodaje da stare stvari imaju veću vrijednost i da, dok mladi kupuju brendirane i blještave novitete, stariji vrjednuju starine i nasleđe koje ostaje od njihovih roditelja i članova porodice.
Sa njom se slaže i majstor, sajdžija Ćanija Imamović u čijoj je radionici njen sat dobio novi život.
“Ljudi vraćaju stare stvari, uspomene porodične, uspomene od oca i majke. Kada u život vratiš sat, njegov mehanizam, njegovo srce, za nas majstore je to više izazov nego što je realna vrijednost tog predmeta. Ipak takvi predmeti, sa druge strane, za vlasnike su od neprocjenjive vrijednosti”, objašnjava za Blic televiziju ovaj zanatlija.
Jednom satu bi se posvetio čitav dan
Kroz njegove je iskusne ruke, za četrdeset godina, prošlo na hiljade satova. Strpljenje i istrajnost su presudni jer je samo jednom satu znao posvetiti i čitav dan, priča za Blic stari majstor.
“Dok sam bio mlađi za jedan jedini sat ostao bih budan cijelu noć, do ujutru, pa bih se noću budio i gledao da li radi, ili možda ne radi. Naročito kada je reč o komplikovanom mehanizmu, komplikovanoj štoperici, trebalo je puno vremena”, priča novopazarski sajdžija.
Radnja ovog zanatlije svojevrsna je antikvarnica. Na njenim zidovima kucaju mehanizmi stari i po nekoliko vekova. Takvih se rariteta vlasnici nerado odriču.
Imamović nam pokazuje sat na čijoj poleđini stoji datum sa početka prošlog vijeka, upisan od strane majstora koji ga je tada servisirao. Na njemu je sve od drveta, rukom izrađeno.
Hvali se i satom starim 200 godina, koji kaže i danas radi i čiji je svaki delić takođe ručni rad.
Sin ne želi da naslijedi posao
Satovi za popravku u Novi Pazar stižu iz čitave Srbije. Posla danas ima više nego ikada, jer su zanatske radionice rijetke i nestaju, a od takve sudbine strahuje i sajdžija Imamović.
“Ovaj zanat je u mojoj porodici 100 godina, ali mladi ne žele da se bave ovim poslom. Moj sin radije bira da radi nešto drugo nego ovo”, iskren je Imamović.
Da će zanata i zanatlija nestati strahuju i Novopazarci. Boje se da neće biti majstora koji će popraviti cipele, satove i da će u zaborav otići njihovo umijeće.
Senada Kalić/Blic.rs