Ni kiša nije spriječila građane i građanke Prijepolja da se još jednom okupe na platou Doma kulture i pruže podršku studentima, koji se mjesecima bore za pravdu za nastradale u Novom Sadu. Podršku studentskim zahtjevima pružili su i đaci osnovnih i srednjih škola, prosvjetni radnici i roditelji.
Prijepoljski pjesnik Rade Babić se u svom govoru osvrnuo na sva ona stradanja koja su posljednjih decenija obilježila našu noviju historiju i poručio sa govornice da su studenti ti koji su upalili svjetlo i otjerali tamu. “Vrijeme je za život, za mladost, za ljubav, za ovu djecu, za ovu svjetlost koju nose sa sobom, jer dosta nam je više mraka”, poručio je Babić.
Podršku studentskim zahtjevima, koji se odnose na objavljivanje kompletne dokumentacije u vezi s rekonstrukcijom nadstrešnice i procesuiranje odgovornih za njen pad, pružio je i bivši oficir Amir Reko, prenosi Foruminfo.rs.
“Mnogi govore da je na mladima budućnost, ali ništa ne čine da im daju pravo da sebi sami grade budućnost. Zbog toga je ovaj trenutak jako težak i osjetljiv. Ali ja vjerujem u vas, ja vjerujem u našu mladost, ja vjerujem u zajedništvo, u ono što instinktivno može biti pokretač i snaga ne samo ovog grada, ne samo države Srbije, već i cijelih ovih prostora”, poručio je sa govornice.
Nakon obraćanja govornika, okupljeni su u tišini odali poštu nastradalima prilikom pada nadstrešnice u Novom Sadu. Nakon petnaestominutne šutnje, kolona je krenula u protestnu šetnju centralnim gradskim ulicama. Na čelo kolone bili su mladi koji su nosili zastavu države Srbije i zastavu sa grbom Općine Prijepolje.
Okupljeni su krenuli sa platoa Doma kulture preko ulice Sandžačkih brigada, odakle su skrenuli u Valterovu kod zgrade Suda. Tu su se zaustavili na nekoliko minuta, a iz mase su se mogli čuti povici “Hoćemo pravdu”. Šetnju su nastavili do zgrade Općinske uprave Prijepolje, gdje su također zastali na nekoliko minuta kako bi poslali nadležnima poruku da ih niko neće zastrašivati, uz objašnjenje da studenti imaju svoje, a maturanti svoje zahtjeve, te pozvali nadležne da ih ispune. Nakon višeminutne buke, nastavili su do zgrade Muzeja, a potom skrenuli u ulicu Nijazije Musabegovića kako bi stigli do početne tačke.
Tokom šetnje mogli su se čuti povici “Pumpaj”, zvuk pištaljki, truba i bubnjeva. Transparenti koje su okupljeni ovog puta nosili bili su u duhu slogana studentskih protesta “Pumpaj”, te su poruke bile: “Pumpaj spas za sve nas” i slikovit prikaz krvave ruke, pumpe i srca.
Izvor: TV Forum