Dvadeset i jedna godina od historijskog dana kada je u Sandžaku održan prvi Javni čas bosanskog jezika – 20. oktobra 2004. godine u osnovnoj školi “Dr. Ibrahim Bakić“ u Ljeskovi kod Tutina – prošla je u potpunoj tišini Bošnjačkog nacionalnog vijeća. Ni saopćenja, ni objave, ni simboličnog podsjećanja na datum koji je temelj bošnjačkog kulturnog i obrazovnog identiteta.
Piše: Nedžad Smailagić
Ovaj događaj predstavljao je važnu prekretnicu u borbi za afirmaciju bosanskog jezika i njegovo uvođenje u obrazovni sistem na području Sandžaka, te je ostao upamćen kao simbol kulturnog i nacionalnog buđenja Bošnjaka u tom periodu.
Bio je to prvi čas bosanskoga jezika u Sandžaku nakon 97 godina od njegove zabrane i preimenovanja u “srpsko-hrvatski jezik“ 4. oktobra 1907. godine, odlukom austrougarskog guvernera Bosne i Hercegovine Buriana.
Odlukom Bošnjačkog nacionalnog vijeća, 20. oktobar je proglašen Danom bosanskog jezika u Sandžaku, a 21. februar za Dan bošnjačkog školstva u Sandžaku.
Dvadeset i jedna godina nakon tog historijskog trenutka, Bošnjačko nacionalno vijeće — institucija koja bi morala biti nosilac i čuvar kolektivnog pamćenja — nije ni na koji način obilježilo ovaj datum. Nije bilo saopćenja, komemorativne objave, tribine, niti jedne rečenice kojom bi se podsjetilo na ljude i događaje koji su obnovili pravo Bošnjaka da uče, pišu i misle na svom jeziku.
Ta šutnja nije slučajna, nego simptom duboke krize identiteta i smisla same institucije. Vijeće koje je nastalo iz borbe za nacionalna prava Bošnjaka danas šuti pred najvažnijim datumom te borbe. Dok se drugi narodi ponose svakim korakom u očuvanju svog jezika i kulture, bošnjačka nacionalna institucija pokazuje nezainteresovanost, rutinu i političku letargiju.
U zemlji gdje se svako nacionalno pravo mora iznova potvrđivati, prešutjeti 21 godinu od uvođenja bosanskog jezika u škole znači odustati od vlastitog razloga postojanja. Oni koji su 2004. godine hrabro i dostojanstveno stali pred tablu da održe prvi čas, ostali su bez ikakvog javnog priznanja — dok današnje rukovodstvo Vijeća bira da šuti.
To nije samo politički propust, nego moralni poraz. Jer narod koji zaboravi svoj prvi čas na maternjem jeziku – zaboravlja i sebe.
Izvor: Sandzacke.rs