Predsjednik BOSS-a Samir Tandir uputio je otvoreno pismo predsjedniku Vlade Srbije Đuri Macutu, u kojem izražava ozbiljnu zabrinutost zbog djelovanja ministra Usame Zukorlića, tražeći od Vlade konkretnu reakciju.
Tandir u pismu navodi da javni nastupi i političke aktivnosti ministra Zukorlića na prostoru sandžačkih općina, umjesto da doprinose smirivanju tenzija, vode njihovom produbljivanju, potiču vjerske i nacionalne podjele i narušavaju društvenu stabilnost. Takvo djelovanje, ističe Tandir, nije u skladu s funkcijom koju Zukorlić obavlja i direktno je suprotno interesima države.
Predsjednik BOSS-a u pismu pokreće i pitanje finansijske odgovornosti, navodeći ozbiljne optužbe koje se odnose na netransparentno i neodgovorno raspolaganje budžetskim sredstvima, te napominje da su o tim navodima već obaviještene nadležne institucije. Tandir zahtijeva hitno i temeljno ispitivanje ovih sumnji uz transparentno informisanje javnosti.
Odbrana inicijative za spomenik Kijanoviću
Poseban dio pisma odnosi se na inicijativu za podizanje spomen-obilježja Veliši Kijanoviću, oficiru koji se dovodi u vezu sa sarajevskim ratištem, a za čiji je spomenik u Prijepolju Tandir i sam glasao u Skupštini općine. U pismu Tandir brani tu inicijativu, navodeći da je Kijanović poginuo braneći državu u obavljanju službenih dužnosti, te da pokušaje da se ova inicijativa predstavi kao sporna označava nedopustivim politizovanjem i podizanjem društvenih tenzija.
Tandir se u pismu poziva i na presudu Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine, prema kojoj Savezna Republika Jugoslavija nije neposredno učestvovala u sukobima u Bosni i Hercegovini, ocjenjujući da ta tema zahtijeva odgovorno i nepristrasno postupanje svih nositelja javnih funkcija.
Redakcijska napomena
SRJ nije formalno objavila rat Bosni i Hercegovini, ali je kroz različite oblike podrške i uticaja bila vrlo značajan faktor u ratu, što je potvrđeno u više međunarodnih sudskih i istorijskih analiza.
Važno je naglasiti da je ista presuda Međunarodnog suda pravde iz 2007. godine potvrdila da Srbija nije spriječila genocid u Srebrenici niti kaznila odgovorne za njega, što jasno ukazuje na indirektan uticaj SRJ na ratna dešavanja u Bosni i Hercegovini.
Pored toga, brojni nalazi Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju dokumentovali su značajnu političku, logističku i vojnu podršku koju je SRJ pružala strukturama bosanskih Srba tokom rata 1992. i 1995. godine. Selektivno pozivanje na međunarodne presude bez navođenja njihovog punog konteksta predstavlja manipulaciju historijskim činjenicama.
Također, do danas prikupljeni su detaljni podaci o vatrenim položajima Vojske Jugoslavije sa kojih se tuklo po Bosni i Hercegovini. Štaviše, utvrđeno je i da su završni ispit iz artiljerijskog bojevog gađanja pitomci Vojne akademije Vojske Jugoslavije polagali gađanjem civilnih ciljeva u Bosni i Hercegovini sa poligona Vojske Jugoslavije na Tari, što je vrhunac moralne nakaznosti vojnog vrha tadašnje Savezne Republike Jugoslavije.
Međutim, kada to nije bilo dovoljno, i to je notorna činjenica, jedinice Vojske Jugoslavije su prelazile u Bosnu i Hercegovinu i davale značajnu podršku snagama Vojske Republike Srpske, koje su, uostalom, funkcionirale kao jedinstven vojni sistem, o čemu je pisao portal Al Jazeera Balkans.
Na kraju pisma Tandir postavlja direktno pitanje premijeru Macutu: “Da li ministar Zukorlić ima Vašu podršku za ovakvo djelovanje, ili će Vlada preduzeti konkretne korake kako bi se ovakva praksa zaustavila?”
Do zaključenja ovog teksta Vlada Srbije nije javno reagovala na ovo pismo, a ni sam ministar Zukorlić.
Izvor: Sandzacke.rs