Prijepoljac Damir Kajević (35), koji je na radnom mjestu izgubio lijevu nogu u junu 2017, danas sa porodicom živi na ivici gladi i preživljava od samo 5.000 dinara dječijeg dodatka mjesečno.
Kaže da mu gazda firme u kojoj je radio neprijavljen nije ispunio ništa od onoga što je obećao poslije nesreće.
“Spoznaja da mi se život mijenja iz korijena, i da ću ostati težak invalid, nije mi u prvi mah toliko teško padala jer mi je vlasnik firme obećao da će me tretirati kao člana porodice i da će me materijalno zbrinuti. Obećao je i da će mi kupiti najsavremeniju protezu”, priča Prijepoljac.
Prošlo je 7,5 mjeseci, Kajević pokušava da se privikne na protezu, ali na onu koji je dobio od države.
“Ne samo da mi nije kupio protezu, već izuzev tri i po zaostale plate koje mi je izmirio, nije ništa ispunio od onog što mi je obećao. Bio sam strpljiv, čekao, a onda sam zatražio odšetu. Njegov odgovor je bio ‘nema odštete, možeš da radiš kao portir’. Na protezu se nisam navikao, žulja me, mogu da je nosim sat, dva dnevno. Kako da radim posao koji zahtjeva stajanje, a nemam kvalifikaciju za drugo zanimanje”, kaže Kajević.
Ni supruga mu ne radi, sa dvoje djece žive od 5.000 dinara dječijeg dodatka. Kaže, porodica mu je na ivici gladi. Zahtjev za tuđu njegu i pomoć i molba za socijalnu pomoć su mu odbijeni.