Trgovac iz Bijelog Polja, Edis Pačariz, podijelio je na društvenim mrežama dojmljivo i vrlo detaljno iskustvo sa jedne od najživljih pijaca u Tutinu, opisujući dan ispunjen susretima, razgovorima i, kako kaže, potpuno drugačijom atmosferom od one koju je ranije očekivao. Njegova objava, protkana ličnim zapažanjima i emocijama, izazvala je pažnju javnosti jer donosi sliku svakodnevnog života, odnosa među ljudima i duha zajednice u ovom sandžačkom gradu.
“Jučer sam bio u Tutinu od ranog jutra na pijaci. Bio je to lijep dan. Kroz glavu su mi prolazile razne priče i ‘petljavine’, kao i redovno čuvene riječi ‘seljak iz Tutina’.
Nisam znao gdje da se parkiram, pa sam našao mjesto i ostao tu cijeli dan. Pošto je bilo rano, otišao sam da popijem kahvu. Kad sam krenuo da platim, rekli su mi da je plaćeno, ali nisam mogao saznati ni ko ni šta.
Kako je vrijeme odmicalo, počeo se narod okupljati. Vidio sam da vole cvijeće. Kod mene su dolazili i nisu se cjenkali oko cijene. Naišao je brat naš Zaim Tahirovi’ i došao da se podruži sa mnom. Nije okrenuo glavu da me mimoiđe i da se pravi da me ne vidi. Očekivao sam i buku sa motorima i četvorotočkašima, koja je u Novom Pazaru prisutna do kasno u noć, pa i do zore, ali jedan je naišao i prošao samo.
Ljudi su bili prijatni, voljeli su da razgovaraju i da se raspituju odakle sam, zbog mog akcenta i malo drugačijeg govora. Ovaj moj brat sa slike, naš Zajko, naišao je i mnogo mi se obradovao. I ja sam se njemu obradovao. Vidio sam ga još malo dalje i nestrpljivo čekao da dođe. Srdačno je prišao i poselamio se. Davno se nismo sreli, jedan poseban insan.
U razgovoru sa stanovnicima, žalili su se na vodu, na tjeskobu i na to da im je prodana polovina pijace nekom privatniku, pa su sada gotovo bez pijace. Kao i svaka vlast, zaključio sam.
Nisam vidio zasrafljeno kolje kao po Pazaru, to još nisu prepisali od vlasti iz Novog Pazara, ali tijesne ulice jesu i zgrade u samom centru, kao da više nigdje nema prostora. Ali to je, izgleda, sudbina gdje god žive Bošnjaci, da se guramo jedni sa drugima.
Uglavnom, nisam sreo te ‘seljake’ za koje im pripisuju, a sreo sam seljačine u svim gradovima Sandžaka koji ne daju normalno živjeti normalnom narodu. Svi ti ‘seljaci’ u Tutinu, Novom Pazaru i ostalim dijelovima Sandžaka su izuzetno dobri i plemeniti ljudi koji su, nažalost, pustili seljačine da prave nered i siju zlo.
Radujem se ponovnom dolasku u Tutin, Novi Pazar, Prijepolje, Rožaje, Berane, Plav, Gusinje, Bijelo Polje… da se vidim sa seljacima.“