U vrijeme kada studentski protesti potresaju Srbiju, a rijeke mladih preplavile ulice diljem zemlje, u malom sandžačkom gradiću Tutinu vlada neobična tišina – tako duboka da se može čuti kako pada prašina na partijske značke vladajuće stranke.
Piše: Teufik Tahirbegović
Dok studenti širom Srbije, pa čak i u obližnjem Novom Pazaru, kliču parole o slobodi i pravdi, tutinska kaldrma ostaje prazna i nijema poput džepa siromaha. Ovaj gradić, koji se ponosi svojim bošnjačkim identitetom, u političkom smislu kao da je otplovio na vlastiti izolovani otok.
“Gdje su tutinski protesti podrške studentima?”, pitanje je koje neki u ovoj varošici ipak postavljaju, a odgovor lebdi u zraku poput neizgovorene tajne. Dok se drugi bore protiv režima Aleksandra Vučića, tutinsko rukovodstvo SDA Sandžaka nastavlja plesati svoj ples s vlastima u Beogradu.
Nedavno potpisani ugovori o infrastrukturnim projektima vrijednim 11 miliona dinara, od kojih država ulaže 7,7 miliona, govore više od bilo kakvih saopćenja. Da li su tih 65.000 eura za asfaltiranje ulica Branka Radičevića i Meše Selimovića cijena tutinske šutnje? Ironija nije promakla pažljivim posmatračima – ulica srpskog pjesnika i bošnjačkog književnika dobit će novi asfalt dok se širom Srbije širi narodni bunt.
Milhad Hot, predsjednik Skupštine općine Tutin, s ministrom Novicom Tončevim razmjenjuje osmijehe i potpise, izražavajući “duboku zahvalnost na podršci”. U prijevodu s političkog na narodski: “Hvala što ste nas ušutkali tako jeftino.”
Tako Tutin postaje oaza režimskog mira, gdje se povici za promjenama ne čuju, gdje se akademska solidarnost ne prakticira, i gdje asfalt prekriva ne samo ulice, već i savjest lokalnih političara. Dok ostatak Sandžaka i Srbije vrije u društvenom previranju, tutinska čaršija mirno, nakon iftara, ispija kahvu, gledajući vijesti o protestima sa bezbjedne distance – kao da se to dešava u nekoj drugoj zemlji.
A možda i jest tako – u Tutinu se očito živi u paralelnoj realnosti, gdje je šutnja zlatom popločana, a konkretno, što se vlasti tiče, asfaltom vrijednim 65.000 eura.
U međuvremenu, iz centrale SDA Sandžaka stižu dramatična saopćenja, pisana perom visprenog scenariste političkog trilera. “Čvrsto stojimo uz građane koji se na miran i dostojanstven način bore za slobodu i pravdu”, poručuju – dok građani pod njihovom upravom uglavnom sjede kod kuće.
Izvor: Sandzacke.rs