U ranim jutarnjim satima Novog Pazara, kada većina građana još spava, dogodila se priča koja je zagrijala srca mnogih. Glavni junak ove priče je Mesud Mašović, taksista iz ovog grada čije je dobročinstvo postalo jedna od glavnih tema razgovora u cijelom gradu.
Sve je počelo kada je Mašović, vozeći kroz tihe ulice grada, primijetio uznemirenu porodicu iz Despotovca koja je bezuspješno pokušavala pokrenuti svoj automobil. Porodica je bila na putu za Crnu Goru, gdje su hitali na sahranu, ali ih je iznenada zaustavio kvar na plinskoj pumpi njihovog vozila.
Usred noći, daleko od kuće i bez majstora u blizini, činilo se da su u bezizlaznoj situaciji. No, tada je pristupio Mašović. “Mogu li vam nekako pomoći?” upitao je, a njegove riječi su bile prvi tračak nade za zabrinute putnike.
Kad je čuo njihovu priču, Mašović nije oklijevao ni trenutak. Umjesto da samo ponudi savjet ili pozove šlep službu, on je učinio nešto što je porodicu ostavilo bez teksta – ponudio im je svoj automobil.
“Uzmite moj auto, radim samo noćnu smjenu i idem da spavam, a ja ću vaš odvesti majstoru čim svane”, rekao je Mašović mirno, kao da je to najnormalnija stvar na svijetu. Porodica je bila zapanjena. “Jeste li vi sigurni?” pitali su nevjerujući svojim ušima.
Mašović je samo kimnuo glavom i predao im ključeve. “Naravno, idite. Važno je da stignete na vrijeme”, rekao je s osmijehom. Svoje obećanje je ispunio i narednog jutra odvezao auto porodice iz Despotovca kod majstora na popravku.
Po povratku iz Crne Gore, zahvalna porodica je željela nagraditi Mašovića, ali on je to odlučno odbio. “Niste mi ništa dužni. Drago mi je što sam mogao pomoći, nema potrebe za nagradom. To je ono što se radi kad si čovjek”, rekao je skromno.
Priča o Mašovićevom gestu brzo se proširila gradom. Jedan od članova porodice iz Despotovca podijelio je svoje iskustvo na društvenim mrežama: “Razmišljam, jesu li ovi Pazarci stvarno normalni? Moj rođeni brat to ne bi uradio!”
Ovaj čin nesebičnosti nije samo pomogao jednoj porodici u nevolji, već je i podsjetio mnoge na važnost ljudskosti i empatije. Mašović je svojim postupkom pokazao da i u teškim vremenima postoje ljudi spremni pružiti ruku pomoći strancu u nevolji.
Za Mašovića, čiji je identitet prvi otkrio portal 020 Media, ovo nije bio herojski čin, već nešto što smatra normalnim. “Svi smo mi ljudska bića i trebamo pomagati jedni drugima”, kaže on skromno, ne shvaćajući da je postao inspiracija mnogima.