Beogradski sedmičnik Vreme objavio je analizu političke karijere predsjednika SDPS-a u ostavci Rasima Ljajića pod naslovom “Put Rasima Ljajića od DOS-a do SNS-a: Da li će podržati studente ili možda ipak ne“, u kojoj preispituje njegov dosadašnji politički put i buduće poteze uoči vanrednih parlamentarnih izbora u Srbiji.
Autor teksta podsjeća da je Ljajić tokom više od četiri decenije političkog djelovanja prošao put od osnivanja SDA Sandžaka, preko Demokratske opozicije Srbije (DOS), do dugogodišnjeg partnerstva sa Srpskom naprednom strankom (SNS), uz pitanje da li će sada stati uz studentski pokret ili će ponovo promijeniti politički pravac.
Prema pisanju Vremena, Ljajić je još 2009. godine najavljivao povlačenje iz politike, tvrdeći da je “preumoran“ i da ne želi od ministarske funkcije praviti zanimanje. Međutim, već nakon nekoliko mjeseci vratio se u izvršnu vlast. Slične najave davao je i 2011. i 2012. godine, kada je govorio da neće biti dio buduće Vlade, ali je nakon izbora ipak postao ministar trgovine i telekomunikacija u vladi formiranoj nakon dolaska SNS-a na vlast.
List podsjeća da je Ljajić rođen 1964. godine u Novom Pazaru, gdje je završio osnovnu školu i gimnaziju, dok je Medicinski fakultet završio u Sarajevu. U politiku je, kako je ranije govorio, ušao neplanirano, nakon političkih promjena krajem osamdesetih godina.
Političku karijeru započeo je kao sekretar SDA Sandžaka 1990. godine, a četiri godine kasnije razišao se sa Sulejmanom Ugljaninom i osnovao Koaliciju Sandžak, koja se početkom 2000. priključila Demokratskoj opoziciji Srbije.
Nakon petooktobarskih promjena obavljao je niz visokih državnih funkcija, uključujući ministra za nacionalne i etničke zajednice, ministra za ljudska i manjinska prava te predsjednika Nacionalnog savjeta za saradnju s Haškim tribunalom. Vreme podsjeća da ga je upravo zbog angažmana na saradnji s Tribunalom proglasilo ličnošću godine 2004.
Prelomni trenutak u njegovoj političkoj karijeri dogodio se 2012. godine kada je, nakon pobjede Tomislava Nikolića na predsjedničkim izborima, SDPS napustio dotadašnje saveznike i podržao koaliciju SNS-a, SPS-a i URS-a. Od tada je Ljajić gotovo deceniju bio dio vlasti Aleksandra Vučića, obavljajući funkcije potpredsjednika Vlade i ministra.
Analiza podsjeća da su prvi ozbiljniji znaci razlaza sa SNS-om uslijedili tokom studentskih protesta u Novom Pazaru 2025. godine, kada je Ljajić osudio upad privatnog obezbjeđenja na Državni univerzitet u Novom Pazaru i javno reagovao na izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića o događajima u tom gradu.
Godinu dana kasnije, u augustu 2026, Ljajić je podnio ostavku na mjesto predsjednika Socijaldemokratske partije Srbije, nakon čega je optužio SNS da je bez opravdanja smijenio pet funkcionera njegove stranke na različitim nivoima vlasti.
Vreme zaključuje da ostaje otvoreno pitanje hoće li Ljajić u predstojećoj izbornoj kampanji otvoreno podržati studentski pokret ili će, kao i više puta ranije, ostaviti prostor za novi politički manevar.
Govoreći o mogućem angažmanu u izbornoj kampanji, Ljajić je za Danas izjavio da konačnu odluku još nije donio.
“Kakve će odluke biti donete, ovog momenta stvarno ne mogu da prejudiciram. Od te odluke će zavisiti i moj politički angažman u izbornoj kampanji“, rekao je Ljajić.
Prema ocjeni autora analize, upravo će odgovor na pitanje kome će se Ljajić prikloniti predstavljati jednu od zanimljivijih političkih nepoznanica uoči parlamentarnih izbora u Srbiji.