Božidar Proročić, književnik, publicista i saradnik portala Sandžačke, uputio je čestitku povodom Dana bošnjačke nacionalne zastave, ističući da ovaj datum predstavlja simbol ponosa, postojanosti, identiteta i trajanja bošnjačkog naroda kroz historiju.
Draga braćo i prijatelji Bošnjaci,
u svjetlu 11. maja, Dana bošnjačke zastave, želim vam, kao iskren prijatelj i crnogorski brat, da ovaj veliki praznik vaše zastave, optočene zlatnim ljiljanima i natopljene žrtvom šehida, donese snagu, mudrost, istrajnost i postojanost.
Budite ono što ste oduvijek bili, svoji na svome. Čuvajte svoj maternji bosanski jezik, svoju vjeru, običaje, kulturu, pjesmu, riječ, čast i obraz. Čuvajte ono što su vam preci ostavili kao najdragocjeniji amanet: dostojanstvo, sjećanje i pripadnost narodu koji je kroz vijekove znao cijenu slobode, ali i cijenu stradanja.
Vaš put bio je težak, ali postojan poput zlatnih ljiljana koji vas prate kroz historiju. Ljiljani nisu samo simbol, oni su znak sjećanja, časti, čistoće, bola i ponosa. U njima su utkane suze majki, dove očeva, koraci muhadžira, tišina mezarja i snaga onih koji su i poslije najdubljih rana nastavili živjeti uspravno, vjerujući u slobodu, pravdu i istinu.
Kako je zapisao veliki Zaim Azemović u priči “Nesanica“:
“Ostaju iza nas kućišta da utanjaju u travu i srebrni novčići izvora pored njih. Tu vodu treba piti i ljubiti jer se ona jedino podaje bez znoja…“
U tim riječima sažeta je sudbina bošnjačkog čovjeka: kućište, izvor, hljeb, odlazak, zavičaj, rana, ime i prezime koje se nosi da bi se opstalo. To je sudbina naroda koji je često odlazio, ali nikada nije prestao vjerovati u sebe i snagu svoje riječi.
Dom nije samo zid i prag. Dom su jezik kojim se moli, majčina riječ, očev amanet, mezar predaka, pjesma iz djetinjstva i zastava pod kojom si rođen, zastava koja zna ko si i odakle si.
Zato neka vam je hairli Dan bošnjačke zastave. Neka vam ovaj dan bude praznik ponosa, sabura, mudrosti i zajedništva. Neka vas podsjeti da se identitet ne čuva mržnjom prema drugome, već ljubavlju prema svome. Narod se ne brani samo riječima, već znanjem, kulturom, obrazovanjem, poštenjem, slogom i odgovornošću prema generacijama koje dolaze.
Budite ponosni na svoje ime, svoj bosanski jezik, svoju historiju, svoje velikane, šehide, majke i očeve, na knjige, sevdalinke, običaje i bajramske sofre. Budite ponosni na sve ono što vas čini Bošnjacima — narodom plemenite duše i velike unutrašnje snage.
I sjetite se stihova Zaim Azemović iz pjesme “Jadovnik“:
“Živjeli od inata i ponosa
ostavljajući amanet za slobodom
potomcima u nasljedstva
izašli iz tamnika prokletstva.“
U tim stihovima odzvanja historija naroda koji je živio od inata i ponosa, ali ne od mržnje, naroda koji je iz tamnika prokletstva izlazio sa vjerom, obrazom i nadom, ostavljajući potomcima amanet slobode, a ne teret osvete.
Zato budite ponosni. Budite postojani. Budite mudri. Budite svoji.
Čuvajte svoju zastavu kao što se čuva majčin glas, očev savjet i voda sa zavičajnog izvora. Čuvajte ljiljane, jer su oni znak trajanja i opstanka. Čuvajte jezik, jer narod koji izgubi jezik počinje da gubi sebe.
Kao Crnogorac, kao prijatelj i kao brat, želim da Dan bošnjačke zastave dočekate dostojanstveno, ponosno i u jedinstvu. Neka vaša zastava bude simbol mira, slobode, kulture, časti i trajanja. Neka vas okuplja, snaži i podsjeća da samo narod koji zna ko je, odakle je i šta čuva može sigurno koračati prema budućnosti.
Hairli vam Dan bošnjačke zastave.
