Društvene mreže obišao je status Bojane Vatić, aktivistkinje iz Novog Sada, koja se bez dlake na jeziku obratila svima onima kojima smetaju zastave sa ljiljanima na stadionima i javnim mjestima.
U svom emotivnom i direktnom obraćanju, Vatić je ogolila licemjerje onih koji u mirnodopsko vrijeme daju “demokratske izjave” o tome kako ih ljiljani asociraju na rat, jasno poručivši da problem nisu ljiljani, već historijski kontekst i bježanje od suočavanja s prošlošću.
Prema njenim riječima, napadi na ovaj simbol dolaze od strane srpskih šovinista iz Srbije i Bosne i Hercegovine, odnosno od svih onih koji su učestvovali u podjeli i uništavanju BiH.
“Skočili su da daju demokratske izjave u mirnodopsko doba kako im smetaju ti ljiljani na stadionima jer ih oni asociraju na rat… A je li? Rat koji ste vi počeli! A ne ljiljani. Stvarno, ti ljiljani… Šta ima da širite ljiljane kad ljiljani nikog nisu napali”, naglašava Vatić.
Ona ističe da ovaj simbol kod mnogih budi nečistu savjest jer ih podsjeća na to da je na tom prostoru neko pružio otpor i branio se, na četvorogodišnju opsadu Sarajeva i život pod stalnim granatama, na hiljade silovanih žena, logore, kao i na genocid u Srebrenici i paljenje sela.
“Smetaju vam ljiljani jer vas sjećaju na ono što bi vi da zaboravite. Da vas mi zaboravimo. Mi koji smo djeca bili i koji danas znamo sve šta ste radili”, piše u njenoj objavi.
Vatić se osvrnula i na historijsku ulogu Armije Bosne i Hercegovine koja je branila zemlju, naglašavajući da Bosanci nisu ti koji su pokrenuli sukobe niti napadali gradove po Srbiji, jer je Bosna željela mir i Jugoslaviju.
U tom kontekstu, ona ističe primjere istinskih heroja koji su u najtežim trenucima izabrali stranu pravde i ljudskosti, poput Jove Divjaka i Bogića Bogićevića koji su izabrali Bosnu i ljiljane umjesto velikosrpskog projekta iz Beograda, ili mladog Srđana Aleksića koji je dao svoj život braneći druga druge nacionalnosti, a kojeg su ubili upravo oni koji su nosili kape srpske vojske.
Na samom kraju, Bojana Vatić je povukla paralelu između nekadašnjeg rušenja Jugoslavije i današnjeg odnosa prema Bosni i Hercegovini.
“Svako ko je bio iz Bosne i Hercegovine a nije rekao NEĆU u Miloševićevu vojsku, neću jer to nije moja JNA, prije ću pobjeći, prije ću se skloniti u crnu rupu, ali neću pucati na druga svog… svako ko to nije rekao ili bar danas nije priznao i suočio se sa tim, nije čovjek. Čovjek će reći: pogriješio sam, bio sam zaveden i bio sam dio tog projekta, kajem se i oprosti mi Bosno. Tako rade ljudi”.
Svoju snažnu poruku zaključila je jasnim stavom o sopstvenim vrijednostima:
“Nekad im je smetala jugoslovenska petokraka, sanjali su Veliku Srbiju. Danas im smetaju ljiljani jer ih podsjeća da su Veliku Srbiju izgubili. A ja ću voljeti ljiljane. Ma, voljeću ih kao Jugoslaviju”.
Izvor: Oslobodjenje.ba