Sumorna slika srbijanskog društva, utonulog u klerofašizam i ekstremni nacionalizam, u kojem vladaju voluntarizam i proizvoljnost političke klike na vlasti, gdje je pravni poredak ruiniran, a Ustav i zakoni predstavljaju “švedski sto“, po principu “uzet ću samo ono što mi se dopada“, sažetak je izlaganja bivšeg lidera Lige socijaldemokrata Vojvodine (LSV) i predsjednika Skupštine Vojvodine (2000–2004) Nenada Čanka za internet platformu “Podkast sa Brezom“.
Čanak je kazao da je današnja Srbija “zadovoljila“ veliki dio elemenata iz teorijske definicije fašizma i da, kada bi se u ovom trenutku reklo da je riječ o “fašističkoj državi“, to nikako ne bi bilo pogrešno.
“Imamo na djelu paravojne jedinice, nedodirljive ljude, kastu vladara, insistiranje na militarizaciji, klerikalizaciju; srastanje Crkve s partijom, a partije s državom itd. Uz sve to, prisutna je i potpuna medijska kontrola, otvorena segregacija prema (slobodno)mislećim ljudima i njihovom eventualnom djelovanju… Srbija kao država odavno je izgubila tlo pod nogama jer je dozvolila da joj se klerofašizam uvuče u praktično sve pore društva; sekularna država postoji samo kao mrtvo slovo na papiru. Jedna, nadasve, veoma loša situacija“, istakao je Čanak.
Smatrajući da je u Srbiji na djelu, kako je rekao, „jednoumni sistem“, bez suštinske političke alternative, ali i intelektualne baze kakva je, kako ističe, postojala i devedesetih godina, vojvođanski političar procjenjuje da bi, uprkos odijumu i značajnom nezadovoljstvu i protivljenju načinu vladavine Aleksandra Vučića i SNS-a, iskazanom i kroz masovne studentsko-građanske proteste širom zemlje u posljednjih više od godinu dana, na izborima u ovom trenutku režim najvjerovatnije odnio pobjedu.
“… ne zbog raspoloženja u narodu, nego zbog činjenice da se izbori održavaju po uslovima koje režim nameće. Vučić ima dobro organiziranu mašineriju, a s druge strane nema baš mnogo političkih profesionalaca (npr. itekako su potrebni uvježbani posmatrači). Također, šta je s izbornim uslovima – na tome, mislim, nije se dovoljno insistiralo. Prepušta se prostor režimu, a kako je Staljin govorio, nije važno kako ko glasa, već ko broji glasove, tj. ‘kada su izbori dobro organizirani, glasanje nije ni potrebno’“, pojašnjava Čanak.
Prema njegovim riječima, vlast je očigledno stešnjena interesima velikih sila ovdje i “u konfliktu s Istokom, kao i sa SAD-om, a ni Evropa ne zaostaje mnogo“, te je u poziciji “između čekića i nakovnja“, a taj, kako kaže, vanjskopolitički aspekt pitanja čini se odlučujućim, odnosno važnijim od unutrašnjeg.
“Nema dileme da bi stvar koja bi najviše utjecala na njega (Vučića) bio prestanak dotoka novca izvana… i možda ponajviše (kredita) iz Kine. Situacija s blokadom NIS-a otkriva ozbiljne pukotine u odnosima s Rusima, gdje oni (Rusija) očekuju da Srbija tone zajedno s njima, a u Srbiji bi to dovelo do velikih poteškoća. Bit će zanimljivo pratiti daljnji razvoj događaja“, navodi Čanak.
Kao jedan od najvećih problema Srbije vidi (nevidljive) ruke koje “dave“ zemlju i društvo i s vremena na vrijeme “samo mijenjaju rukavice“.
“Od Miloševića pa nadalje sve vlasti su kao rukavice navučene na te ruke. Kad se promijene rukavice, svi povikuju ‘ura, nisu više ti, eto nam promjena’, ali zaboravljaju da su ruke ostale iste. A to su neformalni centri moći – nereformirane službe sigurnosti (Udba, vojne službe i dr.), zatim ruski hibridni utjecaj, tzv. antihaški lobi itd. To se, nažalost, nije promijenilo“, rekao je Čanak.
Zaključuje da bi, nakon svih viđenih avantura, radi veće demokratičnosti i suprotstavljanja totalitarnim tendencijama, Srbija kao država trebala biti decentralizirana i/ili federalizirana, po principu pet samoupravnih cjelina, odnosno jedinica, a to bi, kako kaže, naprimjer mogle biti Vojvodina, Šumadija, Niška oblast, Sandžak i Beogradski region.
Čanak je osnivač LSV-a od 1990. godine, a na mjestu predsjednika, nakon skoro tri i po decenije, 2022. godine naslijedio ga je Bojan Kostreš.
Izvor: Simptom.rs