Ugledna beogradska historičarka i suosnivačica Muzeja devedesetih govorila je za Vida.hr u emisiji Kontrapovijest autora i voditelja Hrvoja Klasića, gdje je analizirala kolektivno pamćenje ratova, podsjetila na obavezu država da afirmišu istinu i komentarisala odnos današnjih vlasti prema nasljeđu ratova devedesetih.
Rat devedesetih je tabu tema u Srbiji, ali Vučić na osnovu dva srpska poraza, Oluje i sporne bitke na kosovskim Košarama, gradi epopeju o srpskom porazu radi budućeg revanša, kaže u emisiji Kontrapovijest beogradska historičarka Dubravka Stojanović.
Primjećuje da rat samo u Hrvatskoj ima ime, Domovinski rat, što sugeriše da se smatra završenim. “Nigdje drugdje taj rat nema ime. Ako ne možeš da ga imenuješ, to znači da mentalno nije završen”, upozorava.
Zato ni nema ozbiljnih historiografskih istraživanja. “Ko želi, može saznati sve. Haški sud je objavio sve dokumente, a tu su i mediji. Moglo se istraživati još dok je rat trajao. Samo je pitanje želite li da završite rat ili ne želite”, kaže.
Predstavila je i Muzej devedesetih, čija je suosnivačica, s osnovnom porukom da smo “ušli u lavirint iz kojeg nismo izašli, i osnovno je pitanje hoćemo li i možemo li”. “Na emotivnom planu ideja je prije svega da ljude vratimo u elementarne emocije”.
Muzej se sastoji od deset tematskih soba, a jedna je posvećena “nepristajanju”, odnosno antiratnom otporu. “Pokazujemo snagu antiratnih pokreta, koje mnogi žele zaboraviti, jer pokazuju da rat nije bio sudbina niti pojava poput ljetnog pljuska, kako se o njemu govori u Srbiji”.
Stojanović smatra da pokušaji suočavanja s prošlošću na prostoru bivše Jugoslavije nisu uspjeli. “Moramo tražiti nove modele”, kaže, podsjećajući na neuspjeh inicijativa bivših predsjednika Hrvatske i Srbije Ive Josipovića i Borisa Tadića, koji su zajedno obišli mjesta zločina, Ovčaru i Paulin Dvor. “To nije ostavilo nikakav trag”, konstatira Stojanović.
Suočavanje mora doći “odozdo”. “Velik posao rade pojedinci: film, književnost, pozorište, umjetnički projekti… Suočavanje moraju uraditi države, ali one nisu dovoljne ukoliko zahtjev ne dolazi iz niza ‘grassroots’ inicijativa.”