Hitoričarka i profesorka Filozofskog fakulteta u Beogradu, Dubravka Stojanović, prošle sedmice učestvovala je na tribini u Novom Pazaru povodom Dana oslobođenja grada u Drugom svjetskom ratu, gdje je razgovarano o antifašističkoj borbi i njenim savremenim refleksijama. U intervjuu objavljenom u časopisu Radar, Stojanović je govorila o rastućem autoritarizmu u Srbiji, manipulaciji historijom, kultu vođe, puzajućem fašizmu i opasnostima koje sve to nosi za društvo.
“Mi odavno ne možemo da prepoznamo kuda društvo ide“, kaže Stojanović na početku razgovora. „Još od sredine osamdesetih, kada je napravljen program rušenja Jugoslavije, tadašnje intelektualne i političke elite krenule su u tektonske promjene, ne razmišljajući o posljedicama. Danas živimo u tim njihovim promašenim idejama koje nikuda ne vode. Srbija nije postala demokratska, nije sprovela privrednu tranziciju, a društvo propada. Najbolja riječ da se opiše stanje je – truljenje. Kad nešto toliko dugo truli, truli i osnova za promjene. U takvoj situaciji, nasilje mnogima djeluje kao jedino rješenje, ali ono nikada nije rješenje – stvara novu spiralu osvete i vraća nas na početak.“
Prema riječima Stojanović, puzajući fašizam u Srbiji posljedica je ove truleži. “Najorganizovanija grupa preuzela je društvo, koristeći političko, paravojno i kriminalno iskustvo. Cilj im nije bio rješavanje problema, nego stalno otvaranje novih kako bi sprovodili neograničenu korupciju. Za to su morale biti ukinute demokratske procedure, zamrznuti zakoni, suspendovane institucije, ugušeno pravosuđe, zatvoreni mediji i uništena opozicija. Nasilje je postalo neizbježno – prvo da se sistem uvede, a zatim da se održi.“
U intervjuu, Stojanović ukazuje na način na koji vlast kreira neprijatelje – unutrašnje i spoljne – da bi homogenizovala mase. “Neprijatelji su idealni za mobilizaciju emocija. Pomoću istorije, sjećanja na prošle zločine, stvara se osjećaj opkoljenosti i ugroženosti. Susjedni narodi, Evropa, Amerika – svi postaju neprijatelji. Ovaj osjećaj ugroženosti je temelj nacionalizma i sredstvo kontrole.“
Profesorka posebno ističe ulogu kulta vođe i populizma: “Predsjednik predstavlja direktnu vezu između sebe i naroda, sebe kao glas naroda. U uređenoj državi težište je na institucijama koje ograničavaju vlast i pružaju kanale za izražavanje različitih mišljenja. Populista se predstavlja kao glas naroda i preuzima sve ovlasti. Narod mu rado prepušta odgovornost jer ne mora više misliti, birati i snositi posljedice. Totalitarizam ima duboku socijalno-psihološku osnovu i zato dugo traje.“
Stojanović takođe komentariše kult tradicije i njegovu zloupotrebu: “Pozivanje na tradiciju koristi se ne da bismo gradili budućnost, nego da ostanemo zarobljeni u prošlosti. Tako se društvo blokira – dok pokušava da riješi prošlost, ne razvija se i ostaje nemoćno. To je suština manipulacije tradicijom.“
Na pitanje o odnosu vlasti prema intelektualcima i umjetnicima, Stojanović odgovara: “Nepovjerenje prema intelektualnom svijetu uvijek je simptom fašizma. Intelektualci i umjetnici nose duh modernosti i različitosti, što je fašizmu nepodnošljivo. Zato se uništavaju univerziteti i kulturne institucije.“
Govoreći o populizmu i svakodnevnom jeziku vlasti, Stojanović ističe: “Vlast koristi jezik koji približava vođu narodu, a masa prepoznaje sebe u njegovim riječima. To je identifikacija koja učvršćuje kontrolu i obesmišljava kritičko mišljenje.“
Na kraju, profesorka zaključuje: “Građanski otpor nije nestao, naročito studenti. Borba nije samo protiv vlasti, već i za život i budućnost. Režim se hrani represijom i nasiljem, ali svaki potez vlasti donosi novu pobunu. Nadi u društvu još uvijek ima, jer mladi i građani pokazuju da imaju moć i da neće pasivno prihvatiti diktaturu. To je nada koja je mnogo važnija od brzih, površnih promjena.“
Intervju Dubravke Stojanović, objavljen u časopisu Radar, predstavlja jedno od rijetkih dubinskih promišljanja o fašizaciji društva, populizmu, kultu vođe i opasnostima koje neograničena moć i manipulacija prošlošću nose za savremenu Srbiju.
Kompletan intervju pročitajte OVDJE