Dušan Janjić, politički analitičar i direktor Centra za etničke odnose u Srbiji, kazao je za N1 da su NATO i SAD trenutno “jedini garanti održavanja kakvog, takvog mira i da se ne širi sukob iz Ukrajine”.
On je kazao kako je raspoređivanje novih alijansinih trupa na Kosovu “apsolutno važna odluka” i “prava mjera”. Janjić je podsjetio kako su mjere na Balkanu počele da se poduzimaju prvo u Bosni i Hercegovini, odmah poslije zaključaka Vijeća sigurnosti UN-a da bi sukob na Balkanu mogao eskalirati u BiH.
Za početak, kako komentarišete istup vojnog vrha Srbije koji je odbacio umješanost u napad u Banjskoj na Kosovu?
Sigurno je da vojska nije napala, da je planirala napad to bi bilo suludo. Dobro je što je danas bila konferencija na kojoj je rečeno da nije bilo namjere.
Ministar odbrane Srbije kaže da je na Vučićevu naredbu vojska spremna ući na Kosovo? Je li to svojevrsna prijetnja ratom?
Ovdje se ima namjera da onom drugom, dakle Kurtiju i poltičkom vodstvu Kosova, kaže da se ne odustaje. Također, postoji i druga namjera da se smire radikalni u Srbiji, pogotovo oni koji vjeruju u narativ da je Kurti krivac za sva zla svijeta. Predsjednik države i ministar odbrane ne bi trebali podilaziti javnom radikalnom mnjenju. U Banjskoj je propala njihova politika, tamo su njihovi bliski “rodoljubi” ubili njihovu politiku prema Kosovu.
Kosovska ministrica odbrane danas je kazala da je ponašanje Srbije podsjeća na Rusiju uoči invazije na Ukrajinu?
To je taj Kurtijev narativ da imamo malog Putina u Beogradu i da će sve ponoviti kao Putin i Ukrajini. Taj narativ slabije prolazi na Kosovu, jer tamo ima jak otpor opozicije, za razliku od Vučićevog narativa u Srbiji. Ovo je borba za vojnu i policijsku kontrolu teritorije, njih ne interesuje narod. Ovo što je rekla ministrica je očekivano, jer zašto bi se ona odrekla tog svog narativa kad se ni ministar odbrane Srbije ne odriče svog.
Koliko o ozbiljnosti situacije govori i to što NATO šalje dodatne snage na Kosovo?
Apsolutno je važna odluka NATO-a. To su prave mjere. One su počele da se poduzimaju u Bosni i Hercegovini odmah poslije zaključaka Vijeća sigurnosti UN-a da bi sukob na Balkanu mogao eskalirati u BiH. Oni su dobor pripremljeni i izanalizirani. Schmidt je u Pressingu na N1 kazao da postoji ta analiza. Ovo nije samo smirivanje konkretne situacije, mjere su mnogo šire i obuhvataju susjedstvo Kosova, ali i Bosne i Herceogvine. Shvatili su i jedni i drugi (Priština i Beograd) šta bi moglo da im se desi (ukoliko bi došlo do sukoba).
Wall Street Journal je u analizi kazao kako su zapadni zvaničnici navodno priznali da ne žele da vrše pritisak na Vučića jer je pristao na isporuku municije Ukrajini?
Traje sve vrijeme jedna žestoka propaganda, medijski rat. Ko god išta razumije u međunarodnoj politici zna da oni to drugačije rade. Ne ide se u sankcije jer se zna kao su prošle devedestih. Rat je (na području bivše Jugoslavije) sa svim fazama trajao do 2000. Ovdje je u pitanju kredibilitet NATO-a i SAD-a koji direktno želi podrivati Moskva. NATO i SAD su trenutno jedini garanti održavanja kakvog, takvog mira i da se ne širi sukob iz Ukrajine.
Koliko je izvjesno prelijevanje sukoba iz Ukrajine?
U Srbiji se još uvijek vjeruje u izmišljotine Dobrice Ćosića da je Srbija pobjeđivala u ratovima, a gubila u miru. Historija je potpuno drugačija. Srbija je ulijetala u ratove iako nije ni imala vojske. U prva dva balkanska rata nije imala vojske. Iz rata niko nije izašao neoštećen, to je važna poruka. Elite koje su nastale u ratnom raspadu Jugoslavije (i dalje) igraju igre. Okrenite se oko sebe u Sarajevu, Zagrebu ili Beogradu i vidjet ćete da se oni međusobno drže. Rat, po meni, apsolutno nije moguć.