Sud Bosne i Hercegovine raspisao je međunarodnu potjernicu za Rankom Grabom, optuženim za ratne zločine počinjene 1992. godine na području Bosanskog Novog. Grabo je pobjegao sa ročišta početkom maja 2026. godine, a njegova supruga je izjavila da se nalazi na “liječenju u Srbiji“.
Kako piše sarajevski Stav, u javnom i političkom diskursu u Bosni i Hercegovini već godinama se ukazuje na činjenicu da određeni broj optuženih i osuđenih za ratne zločine, nakon bijega iz BiH, boravi u Srbiji, gdje u pojedinim slučajevima dobijaju državljanstvo ili zaštitu od izručenja, pozivajući se na ustavne odredbe Srbije koje ne dozvoljavaju izručenje svojih državljana.
Prema pisanju Stava, u Srbiji se nalaze pravosnažno osuđeni Novak Đukić, odgovoran za masakr nad 71 civilom na Tuzlanskoj kapiji, uglavnom djecom i mladima, te Duško Kornjača, optužen za zločine u Čajniču. Srbija ih ne izručuje, što porodice žrtava i dio javnosti u Bosni i Hercegovini doživljavaju kao ponižavanje pravde i dodatnu bol za žrtve.
Istovremeno, kako se navodi u tekstu, brojni drugi optuženi i osuđeni za ratne zločine, koji pobjegnu iz BiH, odlaze u Srbiju gdje godinama žive, dobijaju državljanstvo ili zaštitu, pa ih Srbija ne izručuje pravosuđu Bosne i Hercegovine, pozivajući se na Ustav Srbije koji zabranjuje izručenje vlastitih državljana.
Procjene iz pojedinih izvora, prenosi sarajevski portal, ukazuju da se u Srbiji može nalaziti više od 100 osoba optuženih ili osuđenih za ratne zločine počinjene tokom rata u Bosni i Hercegovini, iako precizni podaci nisu jedinstveni zbog nedovoljne razmjene informacija između institucija dvije države.
U tekstu se navodi da Srbija, osim što pruža utočište osobama koje bježe od pravde, dodatno izaziva ogorčenje žrtava i dijela javnosti dajući garancije za prijevremeno puštanje na slobodu Ratka Mladića, osuđenog na doživotnu kaznu zatvora za genocid u Srebrenici.
Autor teksta dalje ocjenjuje da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić istovremeno šalje poruke pomirenja prema Bošnjacima, navodeći izjave poput: “Moja ruka pomirenja ostaje ispružena Bošnjacima“, “Neću dozvoliti da nas okrenu jedne protiv drugih, čuvat ćemo mir i bratske odnose sa Bošnjacima“ i “Srbija je vaša koliko i moja“.
Takve poruke nisu praćene konkretnim suočavanjem s prošlošću, uključujući pitanje genocida u Srebrenici, odnosa prema ratnim zločinima i saradnje sa pravosuđem Bosne i Hercegovine.
“Prvo javno i nedvosmisleno priznanje genocida u Srebrenici, iskreno izvinjenje žrtvama i pokajanje za počinjene zločine. Izručenje svih ratnih zločinaca koji slobodno žive u Srbiji. Prestanak negiranja i veličanja zločinaca. Sve to, pa onda možemo razgovarati o pomirenju“, navodi se u tekstu Stava.
Autor zaključuje da bez jasnog suočavanja s prošlošću i pune saradnje u procesuiranju ratnih zločina, poruke o pomirenju za mnoge žrtve ostaju nedovoljne i bez stvarnog povjerenja.