Historičar Milan St. Protić poručio je da Srbija, Hrvatska i Bosna i Hercegovina neće izaći iz naslijeđa ratova devedesetih dok svako društvo ne bude spremno da se suoči s vlastitom odgovornošću, umjesto da priznanje vlastitih grešaka uslovljava postupcima drugih.
Govoreći za N1 povodom obilježavanja 30. godišnjice hrvatske vojne operacije “Oluja”, Protić je rekao da se u Hrvatskoj ova akcija slavi, dok se u Srbiji doživljava kao tragedija, te da se takav odnos nije promijenio ni nakon tri decenije.
“Iskreno govoreći, Hrvati imaju šta da slave. Oni su iz svega toga izašli s rezultatom koji su htjeli i koji im, historijski gledano, pripada. Prljave stvari su se dešavale s obje strane, to vam je rat. Nema čistih ratova, nema ratova iz partizanskih filmova. Ratovi su antičovječanska stvar. Niko iz toga ne može izaći čistih ruku i mirne savjesti“, rekao je Protić.
On smatra da je politika koju je vodio Slobodan Milošević završila katastrofalno po srpski narod.
“I sad se to po ko zna koji put obilježava, što u Beogradu, što u Mrkonjić Gradu, sa svom tom lažnom patetikom i krokodilskim suzama. Naravno da je ta emocija lažna. Briga njih za ljude koji su stradali. Da ih je bilo briga, vodili bi drugačiju politiku ili bi joj se tada suprotstavili“, kazao je.
Dodao je da su upravo oni koji danas upravljaju Srbijom bili dio vlasti kada su kolone srpskih izbjeglica stizale iz Hrvatske.
“Današnja vlast je direktni nasljednik tadašnje vlasti i pravda sve što je Miloševićev režim radio. Svi su oni bili na vlasti kada su te nesretne kolone prognanih Srba dolazile ovamo“, rekao je.
Protić je postavio pitanje ko je, kako kaže, Srbe u Hrvatskoj „pustio niz vodu“, nakon što ih je prethodno naoružavao, ohrabrivao i uvjeravao da će biti zaštićeni.
Govoreći o izostanku pravde za žrtve i prognane, naglasio je da zločini druge strane ne mogu biti opravdanje za vlastite.
“To što su se ogriješili i drugi, to je njima na dušu. Ne može zlo drugoga biti opravdanje za zlo učinjeno s naše strane“, poručio je.
Prema njegovim riječima, srpsko društvo nikada nije ozbiljno preispitalo politiku devedesetih godina.
“Mi na devedesete, na odgovornost, na politiku i na posljedice, nikada nismo imali hrabrosti, pameti ili volje da pogledamo realno i trezveno. I da priznamo sebi koliko je ta politika bila pogubna. Njene posljedice trpimo i danas“, rekao je.
Istakao je da će se ta rasprava prije ili kasnije morati otvoriti.
“Ako ćemo iskoračiti iz ove baruštine, moraćemo. Trebalo je odavno, ali nismo – iz slabosti, iz očaja i iz osjećaja poraženosti. Tako ranjenim narodom lako je manipulisati“, ocijenio je.
Govoreći o raspadu bivše Jugoslavije, Protić smatra da je tragedija mogla biti izbjegnuta.
“Jasno je bilo da jugoslavenski narodi više ne žele živjeti zajedno. Niko nikoga silom ne može zadržati tamo gdje taj ne želi biti. Onoga trenutka kada je neko odlučio da to spriječi ratom, otvorila su se vrata pakla“, rekao je.
Dodao je da se ta „vrata pakla“ mogu zatvoriti samo ako svaki narod bude spreman pogledati sebe u ogledalo, umjesto da stalno traži krivicu isključivo kod drugih.
“To suočavanje nije međusobno uslovljeno. Ali kad god se uslovljava, i kod njih i kod nas , to je zapravo izgovor da se izbjegne odgovornost“, naglasio je.
Na kraju je ocijenio da su prognani Srbi iz Hrvatske postali „moneta za potkusurivanje“ tadašnjih vlasti u Beogradu.
“Sve su odbijali što je moglo dovesti do kompromisnog rješenja – i pokušaj Raškovića, i Plan Z-4, i mišljenje Badinterove komisije. Na kraju su te ljude ostavili na cjedilu, nebranjene, da dožive tako tešku sudbinu“, zaključio je Protić.