Upućeni kažu da nema ničeg demokratičnijeg od smrti. Uvijek dođe i svrati po svakoga. Uz gomilu budala povede i po nekog genija, ne zaobiđe uz izdajnike ni heroja , ni pravednika kada povede hulje. Baš u tome, kažu, krije se i idiotizam demokratije.
Glas genija i glas budale 1:1. Neriješeno.
No, onome što se stekne za fizičkog života, zaloga je metafizički nastavak, pa čast i bruka žive dovijeka!
U nekom takvom “demokratskom” poretku jedan pored drugoga našli su se legendarni general iz Drugog svjetskog rata i osuđivani kriminalac, ratnik podzemlja, saradnik Veljka Belivuka.
Prvi je bio partizan, a drugi vođa kriminalne horde i navijača Partizana.
Samo u nekoj metafizičkoj ravni koja transcendira ovozemaljsko iskustvo, mogli bi se sresti partizan i ovaj sad Partizan. Možda je po srijedi i onostrana protekcija i korupcija, pa “Grobari” dobijaju najbolja mjesta.
Simbol pod kojim se borio partizan, ime i prezime i ploča od crnog mermera. Pod njom mir je našao španski borac, trinaestojulski ustanik, komandant Druge proleterske, junak bitaka na Neretvi, Sutjesci, Sremskog fronta, oslobodilac i počasni građanin Beograda, nosilac Spomenice iz 1941, načelnik Generalštaba, diplomata i narodni heroj Jugoslavije… Peko Dapčević.
Svoj rat protiv falangista, nacionalista, ustaša i četnika, protiv fašista vodio je još od Španije 1937.
Izvor: Antena M