Javna kritika, napad Emira Kustirice na Aleksandra Vučića i vlast u Srbiji preko svog podkasta, koji je izazvao puno reakcija u javnosti, i to na dan kada se predsjednik Srbije sastaje sa Amerikancima i otvara strateški dijalog sa Sjedinjenim Američkim Državama, uz rok od 45 dana koji je dao Rusima i Gaspromu da predaju Vladi Srbije svoje akcije i vlasništvo u Naftnoj industriji Srbije, koji su privatizovani u vrijeme Borisa Tadića, sve je samo nije slučajan, piše političar Nebojša Vukanović na svom blogu.
Sukob zapada i Rusije sve više se produbljuje, očito da su sve manje mogućnosti sjedanja na dvije stolice, a nema ni mrvica sumnje da je Vučić potpuno okrenuo Srbiju prema Briselu i Vašingtonu, što su ranije pokazala i dešavanja u Ukrajini, indirektna prodaja oružja, sastanci sa Zelenskim, uz izbjegavanje Putina, potpisivanje Sporazuma.
Emir Kustirica nekada je govorio na skupovima Aleksandra Vučića i SNS-a, kao i Milorada Dodika, podržavao vlast, zahvaljivao se Vučiću na podršci u izgradnji Andrićgrada na velikom skupu i Saboru SNS-a u beogradskom Sava centru, tokom obilježavanja sedam godina od osnivanja Srpske napredne stranke, otvoreno podržavao vlast i njenu politiku, bio slijep na potpisivanje Briselskog i drugih po Srbe štetnih porazuma, predaju Albancima sjeveta i izdaju Srba sa Kosova, distanciranje od Putina i Rusije, korupciju, brojne afere.
Ipak vrijeme ljubavi je prošlo, a ostaje da se vidi da li je Kustirica vijesnik proljeća i promjena, jer je do sada uvijek znao izabrati pravi trenutak, neposredno pred njihov pad, da se distancira od prijatelja na vlasti, bilo da se radi o Slobodanu Miloševiću, Milu Đukanoviću, Koštunici, ili je napad tempiran u trenutku kada kreće proces preuzimanja akcija u NIS-u od Rusa, a poznato je koliko je Kustirica, kao veliki kritičar zapada i globalizma, blizak sa Vladimirom Putinom, FSB-om i ruskom dubokom državom.
Srbiju nakon pada nadstrešnice i tragedije u Novom Sadu potresa talas protesta, koje predvode mladi i studenti, američki ambasador Kristofer Hil u više navrata je podržao vlast i Vučića, pa je jasno da zapad nema veze sa sveopštom pobunom, a podrška studentima i napad na vlast u osjetiljivom trenutku jer sigurno nešto što Vučić neće zaboraviti svom bivšem prijatelju Kustirici, čekajući trenutak kad i kako da uzvrati udarac.
I dok Vučić u ime Srbije potpisuje strateško partnerstvo sa Amerikom, njegov prijatelj i pobratim Milorad Dodik i vlasti u Republici Srpskoj kreću u novi talas sukoba sa američkim ambasadorom u BiH Majklom Marfijem i drugim diplomatama sa zapada.
Šizofrena je situacija da osovina Dodik – Vučić nikada nije bila snažnija, da je međusobna podrška svakodnevna, jer su oba u krizi i strahu da će izgubiti vlast i moć pa jedan drugom čuvaju leđa, ali na međunarodnom planu su na suprotnim stranama, ili bar tako izgleda u javnosti.
Zbog toga je Elek dobio od Dodika zadatak da se ogradi od pobratima Kustirice, sa kojim je donedavno pušio tompuse, da se ne bi kojim slučajem zamjerio Vučiću, da ne posumnja da on stoji iza napada iz Andrićgrada po Beogradu i Banjici, jer ga Kustirica svjesno nije spominjao i dirao.
Vrijeme je varljivo, kao 1968. godine kada su studenti uzdrmali Josipa Broza Tita, a vrijeme će pokazati šta će donijeti turbulencije i dolazak Trampa na čelo Amerike, od kojeg Dodik ima velika i nerealna očekivanja, i da li će posle dugih godina i decenija vlasti neko od balkanskih despota biti primoran da abdicira.