Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić mora da shvati da sam ja spremna da platim bilo koju žrtvu i cijenu. Mislim da je on to makar posljednji put razumio. Držao me je 24 sata bez hrane, vode i insulina, sve do onog momenta dok stanje nije počelo dramatično da mi se pogoršava. Kada je došla hitna pomoć, ja sam vrlo teško disala. Međutim, ni u jednom trenutku, želim da budem potpuno iskrena, nisam mislila da mogu da popustim – kaže, u intervjuu Pobjedi, liderka Evropskog pokreta Srba sa Kosova Rada Trajković.
Ističe da je prvi put prepoznala da je to zlo i mržnja koju Vučić profiliše spremna da ubije.
Barikade su uklonjene. Šta se suštinski promijenilo u položaju Srba na Kosovu?
Mnogo se promijenilo, ali, ako bi govorili o kvalitetu života – promijenilo se na gore. Stanje Srba je još teže, a proces iseljavanja pojačan. Ljudi koji su napustili instituciju uradili su dvije loše stvari – prvo za sebe, a drugo za svoju porodicu i za građane jer su ostali bez materijalnih primanja, bili su u kreditnim i raznim drugim obavezama. Drugo, ostali su bez mogućnosti da se vrate na svoja radna mjesta, iako se mnogi od njih meni javljaju i kažu da bi željeli da obnove posao unutar institucija u kojima su bili.
Čiji projekat su barikade?
To vidim kao jedan potpuno lični Vučićev razlog u kojem on za najveće patriote proglašava one koji su u stvari kriminalna banda Zvonka Veselinovića i Milana Radojčića – koji su organizovali narod i, nažalost, zaveli jedan broj mladih Srba koje su okupili oko sebe i gurnuli ih u lanac nečega što je kriminal.
Rekla bih priča o patriotizmu koja je na pogrešan način u funkciji indoktrinacije mladih ljudi da ne mogu da žive ni sa kim ko nije Srbin. To su te velike manipulacije koje rezultiraju i koje propagiraju prije svega ljudi koji najdirektnije sarađuju sa albanskim članovima svih netransparentnih biznisa i poslova.
Kakvo je onda stanje na sjeveru Kosova?
Vrlo loše, desetogodišnja vlada Vučića je ostavila traga. Sve strukture vlasti na sjeveru od Univerziteta, zdravstvenih institucija, opštinskih struktura, onih koji su bili u centralnim institucijama, pravosuđu, tužilaštvu – su, nažalost, pod kontrolom jednog, prije svega, neobrazovanog mafijaškog klana.
Taj klan štiti Vučić i koji, nažalost, na najdirektniji način ugrožavaju i rezultate pregovaračkog procesa na Kosovu – jer sada i međunarodni predstavnici na sjeveru Kosova su vidjeli da glavnu riječ vode mafijaši.
Običan narod nema snage da se suprotstavi ovom zlu jer se našao u problemu. Sa jedne strane ima vrlo agresivne ljude koji se opako svete onima koji su neposlušni u smislu sankcionisanja – i ekonomski i fizički i imovinski – svakog onog ko im se na bilo koji način suprotstavlja.
Zbog pomenute učestale kritike ugrožena je Vaša bezbjednost. Držali su Vas na administrativnom prelazu, završili ste u bolnici, ćerku su Vam držali na aerodromu, prolazite kroz medijski linč onih koji podržavaju vlast… Dokle će trajati Vaša borba?
Vučić mora da shvati da sam ja spremna da platim bilo koju žrtvu i cijenu. Mislim da je on to makar posljednji put razumio. Držao me je 24 sata bez hrane, vode i insulina, sve do onog momenta dok stanje nije počelo dramatično da mi se pogoršava.
Kada je došla hitna pomoć, ja sam vrlo teško disala. Međutim, ni u jednom trenutku, želim da budem potpuno iskrena, nijesam mislila da mogu da popustim. Imala sam pozive na 15 minuta od mnogih međunarodnih predstavnika, prijatelja, ali on je suštinski bio, što se tiče mene, neumoljiv.
Šta ste prepoznali u toj neumoljivosti?
Po prvi put sam prepoznala da to zlo i tu mržnju koju on profiliše je mržnja koja je spremna da ubije. U to sam u ovom trenutku potpuno ubijeđena. On je bio toliko iznerviran mojom hladnoćom, ali i upornošću, da prosto nije mogao da savlada želju da se meni nešto loše desi, bez obzira na pritisak koji je trpio iz međunarodnih ambasada, on uporno nije želio da dozvoli da ja pođem sa Merdara i da mi se vrate dokumenta.
U tom trenutku, ja sam vidjela gdje se nalazi odgovornost za smrt Olivera Ivanovića. Vidjela sam da taj čovjek, ukoliko ugrozite njegovo poimanje moći da sve kontroliše, a sve one koje malo ne kontroliše – želi da ih fizički ukloni. To je toliko opasno da zaista ne znam kako da ubijedim građane Srbije da ovaj čovjek uopšte ne razmišlja o životu nakon vlasti kao normalan čovjek, kao Tadić, koji je izgubio vlast (ali nema veze), kao Koštunica, koji nije na vlasti (ali ide na pijacu); ovaj čovjek prosto ne razmišlja o normalnom napuštanju vlasti.
On je definitivno čovjek koji je na vlasti bez terapije.
Ove sedmice u Beograd dolaze razni međunarodni predstavnici – MiroslavLajčak, Gabrijel Eskobar, izaslanici predsjednika Njemačke i Francuske i Derek Šole, viši savjetnik u Stejt departmentu. Svi sastanci se tiču Kosova i francusko-njemačkog prijedloga. Da li možemo da očekujemo nešto konkretno od tih sastanaka i kako ih Vi vidite?
Sve to vidim kao nezrelu poziciju Beograda i Vučića. On sve posmatra kao jako opredjeljenje da ostane na vlasti, a ne da nađe rješenje koje je u funkciji opstanka mirnog građana Kosova i Metohije, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Mislim da projekat koji dolazi ima rješenje sa kojim ne možemo u potpunosti da se složimo, ali, mi moramo o njima da razgovaramo. Definitivno neki ljudi za koje pretpostavljam da su umni, radili su na projektu i uložili u njega svoj intelektualni i iskustveni potencijal. Taj projekat neće biti ni od Kurtija jednostavno prihvaćen, ali rješenja koja se najavljuju obećavaju.
Apsolutni stav Amerike je da se mora doći do zajednica opština, posebno za sjever, da bi stabilizovao Srbe. To suštinski znači i povratak Srba na svoja radna mjesta. Treba da se uvažava: dvojno državljanstvo, bescarinska zona za sjever Kosova što bi moglo ekonomski da podigne ljude i da izbjegne mafiju – jeste suštinski značajan projekat.
Niko od nas ne zna sve detalje, ali ono što sigurno znamo je da taj projekat nudi relaksaciju odnosa Srba i Albanaca i ono što je u ovom trenutku bio najveći spas za nas, to je opredjeljenje većinskih Albanaca i većinskih Srba na sjeveru da se vrate kući i da žive normalno.
Barikade odvojile kriminalce od naroda
“Barikade ma koliko da su željeli da razviju kod Srba antialbansko raspoloženje nijesu uspjele kod normalnih ljudi – osim kod nekog dijela ljudi za koji bih rekla da dolazi sa ulice. Naprotiv, svi ljekari su željeli da se vrate na svoja radna mjesta, kao i studenti i profesori. Dakle, odvojio se kriminalni dio koji ih je držao, od kojih se plaše i koje moraju da slušaju i intelektualci i narod koji je želio da se vrati kući i koji je želio da mirno nastavi svoj život. Sa druge strane, isto je i kod Albanaca. Valjda smo preživjeli rat, pa ni kod njih nije bila želja za odmazdom Srba – onakvu kakvu su željeli prikriveni krugovi da postignu suštinski cilj”, kazala je ona.
Moguć suživot na Kosovu
Trajković ocjenjuje da u narodu postoji povoljno raspoloženje da se taj projekat (francusko – njemački plan) implementira – normalno, sa izvjesnim izmjenama.
“Ukoliko neko uopšte intelektualno razmišlja u beogradskim krugovima jer mislim da Vučić sve drži pod miškom i svijetu se predstavlja da je on jedan i da on sam odlučuje o svemu, jer to mu je do sada bio uspješan projekat”, istakla je ona.
Vučićeve manipulacije
Kazala je da je Vučić demokratiju i ljudska prava pred međunarodnom zajednicom rušio pod vidom nečega što podrazumijeva dijalog.
“On se predstavljao kao konstruktivni partner za dijalog i urušio potpuno sve ono što predstavlja normalno društvo. Ali, ovoga puta mislim da je pročitan i od jednih i od drugih. Počeo je da se ponaša toliko neodgovorno da Njemačka, koja mu je bila sve i svja do juče – danas je zemlja koja se vrijeđa na najprimitivniji način, a Njemci su vrlo ponosan narod, oni zaista uvijek podržavaju prijatelje, ali taj nivo ponižavanja koji sada doživljavaju od Vučića – mislim da to ne praštaju”, poručila je Trajković.
Izvor: Pobjeda.me