Srbi i Albanci su u takvom stanju da bi oni dijelove teritorije pod korekcijom prihvatili zarad važnjih stvari, ali u ovom momentu od razgraničenja na Kosovu nema ništa, smatra politički analitičar Dušan Janjić.
Pred nastavak dijaloga Beograda i Prištine u Briselu, koji je zakazan za 7. septembar, Janjić u razgovoru za AA objašnjava dokle se stiglo sa rješenjem pitanja Kosova, šta bi značilo razgraničenje teritorije sa Albancima, kao i koji bi bili efekti za Srbiju, ali i za region, ukoliko bi do razgraničenja došlo.
Kako je rekao, imenovanje zamjenika premijera Kosova Fatmira Limaja za glavnog pregovarača Prištine samo je nastavak novog formata dijaloga koji traje već godinu i po.
“Mi imamo očigledno usporavanje ili jako spor – slow motion proces kad je u pitanju briselski dijalog. Dogovori o ovom novom formatu unutar koga su i ove promjene traju već godinu i po i očigledno je da još uvijek ne postoji potpuna saglasnost, odnosno verbalna pretpostavljam da postoji i znam da Hashim Thaci i Aleksandar Vučić po pitanju tog novog formata nisu pokazivali neke veće razlike, osim što je Srbija imala više insistiranja na ulozi Rusije”, navodi on.
O ideji razgraničenja, koja bi, kako se spekuliše u medijima, mogla da bude jedna od tema nastavka dijaloga u petak, 7. septembra, Janjić kaže da “svi o tome pričamo kao da znamo o čemu je riječ”.
“Meni se dvoje ljudi klelo da je vidjelo dva papira, jedan je stranac, jedan je domaći i niko od njih nije mogao da mi kaže gdje su linije. Dakle, to vam je slična situacija kao dogovor Tuđman – Milošević. Dakle, papir postoji. Papir odavno postoji, ali nažalost, nije autohtoni papir. To je papir koji je došao, kako to Rusi sami kažu, četvrtom linijom federalne službe do izvršilaca na teren”, ističe.
On kaže da je sada ideja razmjene teritorija, koja je zapravo trebalo da se definiše kao normalizacija odnosa sa razgraničenjem, uzdrmana, iako je za nju “pripremljena i propaganda”, te da predsjednik Srbije Aleksandar Vučić već mjesec i po dana vodi propagandu prebacivanja odgovornosti na opoziciju, na kritičare, strane agenture.
Iz svega toga se, kako naglašava, pokazalo da su i Srbi i Albanci u takvom stanju da bi oni dijelove teritorije pod korekcijom i prihvatili za neke njima važnije stvari.
“Kosovu je ipak važnije da ono bude priznato, da bude članica UN i da nekako krene razvoj, taj normalan život, a nacionalistima na vlasti u Srbiji je važno da kažu da smo nešto dobili, a oni ne znaju da ako dobiju mir, to za njih nije dobitak. Ako dobiju normalizaciju, ako dobiju komšiju koji sarađuje, a to su Albanci, oni su dobili više nego da razmijene pet sela. Dakle, ja to ne isključujem i zato sam vrlo oprezan i na tu opasnu igru koju igraju, naravno, ali u ovom momentu od razgraničenja nema ništa, neće ni biti, jer njegova osnovna ideja je da se sa drugim po religiji i etnicitetu ne može živjeti”, zaključio je Janjić.
Upitan kakve bi efekte razgraničenje imalo ako i kada bi do njega došlo, analitičar odgovara da bi kolateralni efekat bio prisutan i u Srbiji, ali i regionu. Da se granice ne mogu mijenjati postoje dva razloga, smatra Janjić, i oba su bezbjednosna.
“Taj prvi je nesigurnost o tome šta će se desiti kao kolateralni efekat ako se ijedno selo po etničkom principu razmijeni. Kakav će to uticaj imati na Makedoniju, sjever Crne Gore i Srbije, onaj jugozapad koji zovemo Sandžak, kakav će to uticaj imati na Bosnu i Hercegovinu. I već ste vidjeli oglašavanje raznih političara i uglavnom svi govore negativan (efekat) iz prevencije i iz straha, jer sukobi nisu završeni”, kaže Janjić.
Prema njegovom mišljenju, promjena granica mirnim putem je moguća, ali samo uz dogovor svih.
“Dakle, ja ne isključujem da će u nekoj perspektivi, kad se stabilizuje BiH i riješi se taj problem bezbjednosti, možda i doći do ozbiljnih korekcija granica da bi se ti etnički apetiti i vjerski, koji su u čitavom svijetu narasli, koliko-toliko zadovoljili”, zaključuje Janjić.