U Velikoj sali Zadužbine Ilije M. Kolarca u Beogradu predstavljena je nova knjiga episkopa njemačko-diseldorfskog Grigorija Durića, pod nazivom “Stranac u šumi”. Episkop Grigorije, rodom iz Vareša, kroz ovu knjigu iznosi svoja iskustva iz sedmogodišnjeg monaškog života u manastirima Ostrog i Tvrdoš, prije nego što je 1999. godine postao episkop zahumsko-hercegovački.
Sugovornici na promociji bili su profesor Vladeta Janković, filologinja i dugogodišnja saradnica Danijela Jelić, te pisac Miljenko Jergović, dok je glumac Vojin Ćetković čitao odlomke iz knjige. Vladika Grigorije naglasio je važnost književnosti kao sredstva za razumijevanje života i otvaranje prema drugima. “Književnost je lek”, rekao je, naglašavajući da se komunikacija ne može zamijeniti audiovizuelnim sadržajem i da je razgovor ključ za razumijevanje, čak i sa neistomišljenicima.
“Meni se posrećilo što ste došli vi kojima niko nije platio da dođu ovdje”, kazao je Grigorije.
“To govore i knjige koje nas uče da gledamo široko i da ne bude uskogrudi…Za mene je književnost važna zato što se bavi životom. Ona je lek. Bez književnosti i sveštenik je samo žrec… Književnost nam pomaže da otkrijemo da moramo da se otvorimo i slušamo, o čemu govore i mnogi primeri iz Bibilije. I Biblija je književnost… Naš glavni problem je to što jedan čovjek ne može sve da zna unapred, a da ne sasluša ljude oko sebe. Koja majka, otac, profesor, predsjednik.., sve zna unaprijed. Taj nas nikada neće čuti, mada i on treba da priča i pojasni šta ga muči. Važno je pričati o jednostavnim, opipljivim stvarima, slušati i razumeti. Time započinje drugačiji odnos, ali kod nas nema mnogo ljudi spremnih da slušaju”, rekao je vladika Grigorije, navodeći razgovor kao recept za komunikaciju i sa neistomišljenicima i kad su u pitanju aktuelni litij i pretvaranje Beograda u Dubai.
Govoreći o aktuelnim pitanjima, poput eksploatacije litijuma, vladika Grigorije se prisjetio anegdote iz Dizeldorfa, gdje je istaknuo svoje stajalište: “Ja sam za travu, livade i krave”, rekao je kroz osmijeh, referirajući se na protivljenje litijumskoj industriji.
“Za kraj živa istina. Došao jedan bogat čovjek kod mene u Dizeldorf, i malo se oslobodio, i pita on mene što si ti protiv litijuma. Ja kažem da sam za travu, livade i krave, a on mene gleda začuđeno. Recite vi meni, pitam ga ja, zašto je dobar litijum, a on mi kaže, jel znate šta će biti Beograd, biće Duba”, ispričao je vladika Grigorije uz smijeh prisutnih”, zaključio je vladika.
Što se tiče knjige “Stranac u šumi”, ona je autorova ispovijest o sedmogodišnjem monaškom iskustvu u manastirima Ostrog i Tvrdoš prije nego što je 1999. izabran za episkopa zahumsko-hercegovačkog.
Vladika Grigorije kaže da je želio da “ispriča svoju priču o monaštvu na drugačiji način – s pogledom iznutra i jezikom 21. vijeka”.