Nakba se nastavlja, kaže za Radiosarajevo.ba Hajrudin Somun, vanjskopolitički analitičar, vrstan poznavalac prilika na Bliskom istoku i veteran bh. i jugoslovenske diplomatije.
Autor odlične knjige “Nakba”, koja veoma precizno objašnjava uzroke i pozadinu višedecenijske drame palestinskog naroda, za portal Radiosarajevo.ba je komentarisao današnje užasne slike iz Svete zemlje.
“Da se palestinska Nakba nastavlja i da će vjerovatno trajati cijelog ovog vijeka, kao što je počela na početku prošlog, očito je iz ubitačnih vijesti i slika koje danas istovremeno stižu s granice između Gaze i Izraela, iz Jerusalima i iz Vašingtona. Na jednoj strani ginu desetine i bivaju ranjene hiljade Palestinaca, kojima je ostalo da se samo golim prsima i kamenjem bore za svoje otete domove”, govori Somun.
Samo 79 kilometara kopnom, ili devet minuta avionom odatle, dodaje on, kćerka i zet američkog predsjednika Donalda Trumpa otvaraju američku ambasadu u Jerusalimu.
“A tamo daleko u Bijeloj kući njihov otac i punac ponosi se tim činom, ni ne trepnuvši na vijesti o pogibiji Paleastinaca. Istovremeno takođe izraelski premijer Benyamin Netanyahu pobjedu mlade Izraelke na Eurosongu, koja je imala plemenitu i humanitarnu notu, daleko od politike, pretvara u još jedan trijumf svoje politike i najavljuje da će se Eurosong iduće godine održati upravo u Jerusalimu. A okolne arapske vlade, kraljevine i emirati uživaju u svom bogatstvu i varljivom miru, trošeći milijarde dolara od nafte u nebodere i vještačka ostrva, i blago protestuju – čak je i Evropa mnogo glasnija u osudi Izraela”, konstatira Somun.
Eto, veli sagovornik portala Radiosarajevo.ba, to je stanje Palestinaca i njihove Nakbe na 70. godišnjicu proglašenja države Izrael na prostoru istorijske Palestine, “na čijoj je polovini i palestinski arapski narod trebalo da ostvari svoju državnost”.
“Njemu to nije dato, a ne da mu se ni danas, pogotovo u svijetu kako je danas skrojen. Izraelu je dopušteno sve, čak da ima nuklearno naoružanje, a Palestinci ne smiju ni nož da nose u starom Jerusalimu, koji je i njihov bar onoliko koliko pripada i Izraelu. Nije valjda od kemenog doba među ljudskim zajednicama bilo takve nepravde. Danas bi se to reklo asimetrijom u sredstvima kojima se jedan narod brani i bori za osnovna ljudska prava, a drugi da okupira i ugnjetava”, zaključuje Somun.