Turska je isporučila prve domaće tenkove Altay svojim oružanim snagama, objavio je u utorak predsjednik ove zemlje Recep Tayyip Erdogan na ceremoniji otvaranja fabrike BMC Ankara za proizvodnju tenkova i oklopnih vozila nove generacije.
Altay je novi glavni borbeni tenk Turske, a njegova serijska proizvodnja odvija se u postrojenju turskog proizvođača automobila BMC u Ankari.
Erdogan je naveo da su tenkovi prije isporuke vojsci prošli testni program dug 35.000 kilometara i 3.700 bojevih gađanja.
Predsjednik Turske je dodao da je tenk Altay, unaprijeđen naprednim sistemima, dizajniran da izdrži i najteže uslove na bojnom polju.
Također je istakao da Turska sada ima proizvodnu liniju koja se prostire na 63.000 kvadratnih metara, a koja će mjesečno proizvoditi osam tenkova Altay i deset oklopnih vozila Altug, opisanih kao “tvrđave bojnog polja”.
“Nastavljamo da pišemo legendu sa našim najsavremenijim vozilima za kopno, more i zrak. Više nismo država koja prati druge, već država koju drugi prate”, rekao je Erdogan.
Historijat tenka Altay, od ideje do ponosa turske vojne industrije
Razvoj turskog glavnog borbenog tenka Altay jedan je od najambicioznijih projekata domaće odbrambene industrije u posljednjih nekoliko decenija. Ideja o vlastitom tenku pojavila se još devedesetih godina, kada je Turska, suočena sa zastarjelom flotom američkih M60 i njemačkih Leopard tenkova, odlučila da mora razviti sopstvenu tehnologiju kako bi smanjila zavisnost od stranih dobavljača.
Zvanični početak projekta datira iz 2007. godine, kada je tursko Ministarstvo odbrane potpisalo ugovor s kompanijom Otokar o razvoju i izradi prototipa. Projekat je nazvan po generalu Fahrettinu Altayu, jednom od heroja Turskog rata za nezavisnost i komandantu tokom bitke kod Dumlupınara 1922. godine.
U početnoj fazi, Turska je sarađivala s Južnom Korejom, koja je imala iskustvo u razvoju tenka K2 Black Panther. Korejski partner, Hyundai Rotem, pomogao je u prenosu tehnologije, posebno u dijelu koji se tiče dizajna šasije, sistema ovjesa i balističke zaštite. Međutim, cilj projekta od početka je bio potpuna domaća proizvodnja i tehnološka nezavisnost.
Prototipovi i testiranja
Prvi prototip Altaya javnosti je predstavljen 2011. godine na Međunarodnom sajmu odbrambene industrije (IDEF) u Istanbulu. Uslijedila su višegodišnja testiranja u različitim klimatskim i terenskim uslovima, od planina istočne Anadolije do pustinjskih predjela.
Do 2017. godine Otokar je završio razvoj i testiranja, a Turska vlada je tražila novog proizvođača za serijsku proizvodnju. Izbor je pao na kompaniju BMC, koja je kasnije otvorila novo postrojenje u Ankari.
Iako je Turska planirala da Altay bude u punoj proizvodnji već početkom 2020-ih, projekt je naišao na ozbiljan problem, nedostatak pogonskog sistema. Prvobitno je planirano da se u tenk ugradi njemački motor MTU i transmisija RENK, ali je Berlin 2019. godine uveo ograničenja na izvoz vojne tehnologije zbog turske operacije u Siriji.
Zbog toga je razvoj motora preusmjeren na domaće kompanije. BMC je započeo rad na vlastitom dizel motoru Batu, snage oko 1.500 konjskih snaga, koji se danas koristi u najnovijim verzijama tenka.
Specifikacije i sposobnosti
Altay je konstruisan kao glavni borbeni tenk četvrte generacije, s naglaskom na zaštitu, vatrenu moć i pokretljivost.
- Glavno oružje: 120 mm top s glatkom cijevi, kompatibilan s NATO municijom.
- Sekundarno naoružanje: mitraljezi 7,62 i 12,7 mm, upravljani daljinski.
- Oklop: modularni kompozitni oklop s dodatnim reaktivnim panelima i sistemom aktivne zaštite protiv projektila.
- Elektronika: digitalni sistem upravljanja vatrom, 360 stepeni termovizija, senzorni paket za noćne operacije i sistem automatske identifikacije ciljeva.
Altay je projektovan da bude ekvivalent zapadnim tenkovima poput američkog Abramsa M1A2 ili njemačkog Leoparda 2A7, ali uz veću digitalnu integraciju i kompatibilnost s turskim borbenim dronovima i komandnim sistemima.