Jedan od najupečatljivijih prizora u otvorenom sukobu između Irana i Izraela jesu projektili koji se, umjesto silovite eksplozije pri udaru, otvaraju visoko u zraku, ispuštajući desetine manjih bojevih glava nad širokim područjem.
Riječ je o kasetnoj municiji, taktici kojom jedan projektil prestaje biti jedna meta i postaje desetine njih, što ozbiljno komplikuje rad izraelskih odbrambenih sistema.
Nedavni napad na centralni Izrael pokazao je svu razornost ovog pristupa. Iranske balističke rakete opremljene kasetnim punjenjem pogodile su urbana područja poput Ramat Gana, Petah Tikve i Bnei Braka.
Fragmenti ovih submunicija oštetili su stambene objekte i zapalili vozila, uzrokujući više lakših povreda. Istovremene eksplozije na različitim lokacijama ne samo da su aktivirale sirene širom gradova, već su značajno usporile i otežale reakciju hitnih službi.
Stručnjaci ističu da problem nije samo u kvantitetu. Projektili ispuštaju svoj teret na velikim visinama dok su već u fazi poniranja, čime se drastično skraćuje vrijeme reakcije odbrane.
Sistemi poput “Davidove praćke“ dizajnirani su za presretanje prijetnji u terminalnoj fazi, ali njihova efikasnost opada kada se raketa prijevremeno raspadne. U tom trenutku više ne postoji jedan jasan cilj, već mnoštvo fragmenata koji se velikom brzinom obrušavaju na različite tačke.
Ova taktika prisiljava Izrael na enormno trošenje resursa. Idealno rješenje je presretanje rakete u višim slojevima atmosfere, prije nego što oslobodi kasetno punjenje. Međutim, takvi presretači su malobrojni, izuzetno skupi i proces njihove proizvodnje traje godinama.
Iran je u pet sedmica borbi ispalio stotine projektila, od kojih su mnogi imali upravo ovakve bojeve glave, vršeći tako direktan pritisak na izraelske strateške rezerve.
Ono što se trenutno dešava na Bliskom istoku moglo bi imati dalekosežne posljedice na globalno shvatanje raketne odbrane. Kako navode vojni analitičari, slične taktike mogle bi se ponoviti u drugim regijama, poput Pacifika, gdje bi velike vojne baze ili čitavi gradovi mogli postati mete identičnih napada.
Logika ove strategije je jednostavna, ali neumoljiva: preopteretiti odbranu, prisiliti je na rasipanje resursa i tako povećati vjerovatnoću da će barem dio napada probiti štit.
Iako tehnologija kasetnih glava nije potpuno nova, njena sistematska upotreba u modernom ratovanju iz korijena mijenja pravila igre u protivvazdušnoj odbrani.