U Heinsbergu, gradu koji je zbog velikog broja oboljelih ponio titulu “njemačkog Vuhana”, započet je neobičan eksperiment koji uključuje “živu laboratoriju”. Vodeći njemački infektolozi na dnevnoj bazi prate 1.000 ljudi i bilježe situaciju unutar 500 domova, obilaze javne prostore poput škola, parkova, radnji, uzimaju uzorke i analiziraju ih.
Cilj je otkriti koliko se koronavirus zadržava na mobilnim telefonima, kvakama od vrata, daljinskim upravljačima, tanjirima i šoljicama. Kako se zapravo širi i koliko je učešće “skrivenih” prenosilaca virusa.
Prvi preliminarni rezultati su tu i u suprotnosti sa onim što smo dosad naučili o koronavirusu. U domovima zaraženih porodica u Heinsbergu nigdje nije pronađen živi virus, ni na jednoj površini – staklenoj, plastičnoj, drvenoj, a uzeti su uzorci sa kvaka, mobilnih, wc šolja…
“Virus se širio na drugim mjestima. Na žurkama u klubu u Berlinu, fudbalskoj utakmici u Bergamu… Ne postoji značajan rizik od zaraze pri odlasku u kupovinu. Zaraza se ne širi doticanjem istih predmeta, nego dužim boravkom ljudi u neposrednoj blizini jedni drugih”, tvrdi dr. Hendrik Streeck, direktor Instituta za infektologiju Univerzitetske bolnice u Bonu.
Njegov zaključak je da se Covid-19 možda ipak ne širi tako lako kako smo u početku vjerovali. Zapravo, opasnost je od ljudi, ne od predmeta koje su dodirivali.
“Neko ko je zaražen treba da se iskašlje u ruku i tom rukom dotakne kvaku na vratima. Odmah nakon njega druga osoba treba da dotakne istu tu kvaku i odmah da se rukom dotakne po licu. Zaista je mala šansa da se virus prenese putem zaražene površine”, pojasnio je Streeck, a preneo Bussines Insider.
Njemački naučnici su i ranije tvrdili da je koronavirus “izuzetno osjetljiv” na isušivanje i da je jedini način da se prenese udisanjem kapljica.
Studija iz Hainsberga zasad to i dokazuje, iako stručnjaci planiraju da prikupljena saznanja dodatno provere još preciznijim istraživanjima, pa tek onda izađu sa zaključcimna koji će tamošnjim vlastima biti smjernice za postupnu normalizaciju života.