Vojni analitičar Marinko Ogorec je na N1 analizirao propalu pobunu koju je Jevgenij Prigožin pokrenuo. Pojavili su se navodi da je cijeli pokušaj pobune bio isplaniran i insceniran, a Ogorec je naveo neke znakove koji ukazuju na to.
“Vidljivo je po masu parametara da je ovo bila scenografija, predstava, samo se treba znati za koga i tko ju je režirao. Prvo se mislilo da je u režiji Putina, ali po svemu sudeći, u pitanju je neka treća silnica koja se možda javlja kao nevidljivi centar moći”, kazao je Ogorec.
Naveo je koji su pokazatelji da je cijela pobuna bila inscenirana.
“Ako su ovi snimci koje gledamo autentični, vidimo da su Wagnerovci tenkove postavili na vučna vozila i tako ih transportirali prema Moskvi. To u borbenim situacijama nije moguće. To se radi kada imate potpuno prijateljsku čistu i sigurnu komunikaciju pa možete bez problema transportirati tenk jer kad je na vučnim vozilima, on je borbeno neupotrebljiv i laka meta. Wagnerovci to znaju, oni su prekaljeni borci.”
“To je jedan od detalja po kojem se vidi da je ovo napravila struktura koja je znala da neće naići na ozbiljniji otpor. Ona detonacija ispred kolone – kolona je zastala, došlo je do detonacije na pristojnom rastojanju i onda je kolona nastavila, kao da je netko radio film”, dodao je Ogorec.
Ukazao je na još jednu neobičnu situaciju: “I na kraju, dođu pred Moskvu, na 200 km, i odjedanput odlučuju da prestaje pobuna.”
Smatra da će ovaj incident dugoročno utjecati na rat u Ukrajini te da će dodatno narušiti ionako slab moral ruskih vojnika. Navodi da je ovo dosta uzdrmalo i ruski politički i vojni vrh. Osvrnuo se i na ulogu Wagnerovaca u ukrajinskom ratu.
“Wagner je bio zamišljen kao potrošni materijal. Uglavnom se radi o kriminalcima i to kriminalcima najgore vrste. Oni su gurnuti da bi na neki način izgorjeli u borbi. Wagner ima značajnu ulogu na prostoru Afrike. Hoće li ih ponovno koristiti u ukrajinskom ratu, vjerojatno da”, kazao je Ogorec, navodeći da se još ne zna tko bi mogao zamijeniti Prigožina na čelu grupe Wagnera.
Pojavila se nova teorija o “paklenoj suboti”
Postoje dvije sučeljene teorije (obje ne isključuju pad Putina) koje polaze od različitih pretpostavki što se točno uopće dogodilo i zašto je šef Wagner grupe, Jevgenij Prigožin svoje jedinice okrenuo prema Moskvi. I jedna i druga teorija uvažavaju kako je sukob bio vrlo stvaran. Jedni eksperti zaključuju kako se jednostavno radi o pobuni koju će režim preživjeti, ali će zbog svoje supresivnosti postajati sve disfunkcionalniji te će pasti. Ova teorija čak spominje presedan neuspješnog puča generala ruske vojske Lavra Kornilova u rujnu 1917…
Druga teorija pak počinje s tezom kako se uopće ne radi o puču organiziranom od strane Prigožina nego o sukobu dva klana u piramidi ruske moći. Jedan klan je vezan uz krugove St. Petersburga odnosno Putina. Drugi je “moskovski”, a kontroliraju ga navodno vojni zapovjednik Gerasimov te ministar obrane Šojgu, prenosi Slobodna Dalmacija.
Politička analitičarka Velina Čakarova tvrdi kako je bizarni puč zapravo priprema Putinove izborne kampanje u martu 2024. godine. Prema ovoj teoriji Prigožin je samo Putinov poslušnik koji je organizirao puč kako bi se za vojne neuspjehe u Ukrajini mogli okriviti Gerasimov i Šojgu. Čakareva tvrdi da je Prigožin od svoje pojave na političkoj sceni ionako imao ulogu žrtvenog jarca. Bilo kako bilo, je li doista realno da ovako suludim potezom Putin možda povećava šanse za “legalni” ostanak na vlasti?
S obzirom da niti u zapadnim liberalnim demokratijama smrtna kazna nije šokantna ako se radi o pučistima i izdaji nacionalnih interesa usred oružanog sukoba, kako je uopće bila moguća neka vrsta očigledne nagodbe Putin-Prigožin? Zašto Putin de facto amnestira Prigožina i Wagnerove plaćenike iako su navodno krenuli u Moskvu izvojevati njegovo rušenje, umjesto da najavljuje hvatanja Wagnerovaca te njihovo vraćanje u zatvore? Kako je uopće došlo do toga da pregovara s “izdajicom”, iako se njegov sigurnosni aparat do sada pokazao vrlo kreativan kad su u pitanju smaknuća?
Nema sumnje da je Putin spreman apsolutno na sve kako bi zadržao punu kontrolu nad Rusijom jer u njegovom slučaju gubitak te kontrole za njega znači ili smrt ili zatvor, a akcije Prigožina bile su takve prirode da je zbog historije Rusije potpuno nevjerojatna informacija da su Putin i Prigožin doista nekim čudom postigli neku vrstu mirne nagodbe prema kojoj će nekadašnji Putinov pijun za prljave poslove plaćenika preseliti u Bjelarusiju te proći nekažnjeno, kao i svi pripadnici Wagner grupe. U ruskoj političkoj tradiciji, kao i globalnoj historiji pokušaja nasilnih prevrata, definitivno nisu tobožnje džentlmenske nagodbe o zaustavljanju sprečavanja krvi.
S obzirom da su Prigoženovi ljudi početkom puča u vojnoj vazdušnoj luci u blizini Rostova pobili 39 ruskih pilota te nanijeli najveću štetu ruskom vazduhoplovstvu u jednom danu od početka rata u Ukrajini, potpuno je nevjerojatno da osoba Putinove moći nije ustrajala na likvidaciji Prigožina te brutalnom obračunu s Wagner grupom. Putinov režim ubijao je ljude zbog iznošenja političkih stavova, a sada Prigožinu i Wagneru opraštaju najcrnji dan ruskog vazduhoplovstva?
Čak i ako je teorija Veline Čakarove točna, Putin je ipak pokazao slabost jer je popustio pred nezamislivim maršem jedinice – koju čini značajni broj zatvorenika i ranije problematičnih profesionalnih vojnika – na Moskvu. Ono što je pri tome upadalo u oči zapadnim promatračima su scene podrške dijela lokalnog stanovništva Wagnerovim plaćenicima. Znači li pak to da dio Rusije preferira okrutnog Prigožina pred vojnim establišmentom Rusije, pa je Putin prepoznao kome se pametnije prikloniti prije nego počnu ozbiljnije javne prozivke zbog gubitaka u Ukrajini?
Bilo kako bilo, ako je Putin postigao bilo kakav pakt s Prigožinom utisak je da ga to još više odmiče od političke realnosti. Bit će mu nemoguće, ako ništa drugo, objasniti vlastite riječi o izdaji.
Izvor: N1/Slobodna Dalmacija