Stotine palestinskih zatvorenika pušteno je iz izraelskih zatvora. Za neke je njihov povratak bio tužan podsjetnik na brutalnost rata. Jedan od onih koji je osjetio svu tugu ovog svijeta je Abed al Rahman al Harbwai, njega niko nije čekao jer mu je porodica ubijena u izraelskom genocidu.
Bombardovanje je prestalo, a gotovo 2.000 palestinskih zatvorenika pušteno je na slobodu kao dio mirovnog plana predsjednika Trumpa.
Hiljade ljudi pohrlilo je u grad Gazu kako bi vidjeli jesu li to njihovi voljeni koji su autobusima prevezeni u obalni pojas.
Ali niko nije čekao Abeda al Rahmana al Harbwaija.
“Cijela moja porodica ubijena je u ratu. Ovdje nema nikoga koga poznajem”, kazao je novinarima sa kojima sarađuje državna televizija Norveške.
Al Rahman al Harbwai kaže da je dvije godine bio držan u podzemnoj zatvorskoj ćeliji u zatvoru Ajalon u Ramli u Izraelu.
“Nisam vidio sunce, nebo niti sam udahnuo svjež zrak dvije godine”, kazao je.
Među puštenima, 250 je osuđeno za nasilje i terorističke akte, dok je oko 1.700 zatvoreno bez optužbe, piše New York Times.
Jedan od njih je Mohammed al Bahtatiti, koji kaže da porodica nije mogla priuštiti advokate, ali podsjeća sebe i svoju majku da je ipak imao sreće.
Mnogi od puštenih zatvorenika su pothranjeni i lošeg zdravlja. Nekoliko ih je poslano direktno u bolnice po dolasku u Gazu, piše New York Times.
On i njegov brat Khalil bili su zatvoreni dvije godine. Kaže da je vjerovao da je njegova porodica ubijena tokom rata.
Zato se bojao najgoreg kada su pušteni. Istovremeno, majka braće, Umm Mohammed, bila je u velikoj tuzi u Pojasu Gaze, jer je vjerovala da su joj sinovi ubijeni.
“Moj muž je sve vrijeme plakao, a ja sam se onesvijestila”, rekla je. Kad je ponovno vidjela svoje sinove, ispunila ju je neizmjerna radost.