Vođa Čečenske Republike Ramzan Kadirov, čvrsti saveznik Kremlja i jedna od najkontroverznijih političkih figura postsovjetskog prostora, suočava se s najozbiljnijim izazovima svoje višedecenijske vladavine.
U trenutku kada se spekulira o njegovom lošem zdravstvenom stanju, Kadirov ubrzano priprema teren za nasljedstvo – oslanjajući se na vlastitog 17-godišnjeg sina Adama i tražeći potencijalno utočište u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, gdje već godinama skladišti bogatstvo i gradi odnose s najvišim emirati liderima.
Ramzan Kadirov je na vlast došao 2007. godine, nakon što je tokom druge čečenske vojne kampanje Vladimir Putin počeo graditi svojevrstan “pakt stabilnosti” s porodicom Kadirov, čiji je otac Ahmed ubijen u atentatu 2004. godine. Ramzan je tada preuzeo funkciju predsjednika republike, uspostavivši čvrstu, gotovo feudalnu kontrolu nad Čečenijom, koristeći pri tome brutalna sredstva, uključujući represiju, političke čistke i nasilje nad opozicijom.
Iako su ruske federalne vlasti često sumnjičavo gledale na Kadirovljevu samostalnost i paralelnu strukturu moći, on je gotovo dvije decenije ostao netaknut, uživajući posebne finansijske povlastice. Čečenija je, iako mala i marginalna regija, dobijala više federalnih subvencija nego mnoge veće i industrijski važnije oblasti Ruske Federacije. Sve – kako bi se zadržao mir u nemirnom sjevernom Kavkazu.
Međutim, prošlogodišnji oružani incident u Moskvi, kada su pripadnici Kadirovog klana napali poslovne prostore poznate kompanije Wildberries, izazvao je ozbiljnu zabrinutost među ruskim sigurnosnim službama i ukazao na to da je Kadirov možda prešao granicu tolerancije Kremlja.
Zdravstveno stanje Ramzana Kadirova dodatno je potpirilo spekulacije o njegovom mogućem povlačenju. Boluje od terminalne nekroze pankreasa, a njegova fizička slabost – natečeno lice, otežano disanje, ograničeni javni nastupi – sve više sugeriraju da je njegovo vrijeme pri kraju. U tom kontekstu, plan nasljeđivanja postaje hitna potreba.
Njegov 17-godišnji sin Adem već zauzima visoke pozicije: šef je odjela sigurnosti pri predsjedničkoj kancelariji i sekretar Savjeta bezbjednosti Čečenije. Ipak, ruski zakoni nalažu da kandidat za čelnu funkciju neke regije mora imati najmanje 30 godina, što znači da bi Adem, baš kao i njegov otac prije skoro 20 godina, morao sačekati i upravljati iz sjene uz podršku lojalnih figura.
Osim Adema, među potencijalnim nasljednicima se spominju i imena poput Aptija Alaudinova, visokog komandanta proruskih snaga u Ukrajini, i Magomeda Daudova, poznatog po vođenju brutalnih “anti-gej” čistki u Čečeniji. Ipak, “brend Kadirov” i dalje ima težinu, posebno jer i dalje ima lični odnos s Vladimirom Putinom. Na nedavnoj svadbi Adema Kadirova, ruski predsjednik lično je uputio čestitke, što je Kadirov stariji s ponosom objavio na Telegramu.
Ramzan Kadirov se aktivno uključio u rat u Ukrajini, šaljući više od 47.000 čečenskih boraca na front. Njegova uloga u tom sukobu učinila ga je metom ukrajinskih bespilotnih letjelica i obavještajnih operacija. U nekoliko navrata prijetio je korištenjem ukrajinskih ratnih zarobljenika kao “ljudskih štitova” u slučaju napada na Čečeniju.
Ipak, paralelno s vojnom angažiranošću, Kadirov je godinama gradio plan povlačenja. Jedina realna destinacija u kojoj bi mogao izbjeći međunarodne sankcije i potencijalne progone jesu Ujedinjeni Arapski Emirati. U periodu 2021–2022. godine, prema podacima nezavisnih medija, Kadirov je posjetio Emirate najmanje 14 puta. Tamo se neformalno nalazi i “ambasada Čečenije”, a održava i bliske odnose s predsjednikom Mohamedom bin Zayedom, kojeg naziva “starijim bratom”.
U Emiratima, Kadirov je i medicinski tretiran – prema tvrdnjama ruskih izvora, radije se liječio u Dubaiju nego u Moskvi, plašeći se curenja informacija o svojoj bolesti koje bi mogle oslabiti njegov autoritet kod kuće.
Ramzan Kadirov je figura koja objedinjuje tradicionalizam, brutalnost i ličnu lojalnost prema Putinu, ali je sve manje koristan – pa i sve opasniji – za Kremlj. Iako su prethodni njegovi nagovještaji povlačenja (2016, 2020, 2022) interpretirani kao pokušaji da iznudi više resursa ili garancije iz Moskve, mnogi analitičari smatraju da ovaj put ozbiljno razmatra izlazak iz politike.
Međutim, pitanje ostaje: ako njegov režim jednom oslabi – hoće li Kremlj, suočen s vlastitim krizama i globalnim pritiscima, priskočiti u pomoć? Ili će Kadirov završiti kao Evgenij Prigožin, osramoćen i eliminisan, ili kao napušteni, tvrdoglavi Bashar al-Assad?
Izvor: El Mundo