Rashid Khalidi (New York, 75 godina), američki historičar i pisac palestinsko-libanskog porijekla, specijaliziran za Bliski istok, priznaje da je proživio i bolja vremena, da je situacija teška. Prisjeća se rata koji je iz prve ruke pretrpio u Libanu sedamdesetih godina prošlog stoljeća, daleko od svog sadašnjeg ureda na Univerzitetu Columbia u New Yorku, gdje drži nastavu.
Sarajevski nedjeljnik Stav prenosi cijeli intervju sa Khalidom za današnje izdanje uglednog madridskog dnevnika El Pais.
Pogođen je jer ima porodicu u Pojasu Gaze kojoj je izgubio trag; zatrpan medijskim zahtjevima da se analizira eskalacija nasilja između Izraela i Hamasa, ali i pritiskom koji akademski svijet u Sjedinjenim Državama trpi protiv onih koji kritiziraju Izrael: “Malo me podsjeća na najgore dane nakon 11. septembra 2001. godine, kada je bilo puno islamofobije,” tvrdi Khalidi sa žestinom koja raste sa svakom riječju.
EL PAIS: Preko svoje porodice proučavali ste i iskusili ratove između Arapa i Izraelaca od 1948. i ofanzive u Pojasu od 2006. Je li ovo drugačije?
KHALIDI: To je nešto drugo. Palestinci koji se sjećaju traume iz 1948. [proglašenje Države Izrael i protjerivanja iz svojih domova] koju su doživjeli njihovi djedovi i bake ili roditelji, ono što se događa u Gazi vide kao novo poglavlje u etničkom čišćenju Palestine. Nadam se da se ti strahovi neće obistiniti. Nadam se da ljudi neće biti prisiljeni napustiti Palestinu, da se mogu vratiti svojim domovima. Ali više od pola miliona, možda tri četvrtine miliona ljudi, već je raseljeno. Moje nećakinje su napustile grad Gazu i ne znam gdje su sada. To podsjeća na Palestince koji su mnogo puta morali napuštati svoje domove, a posebno 1948.
EL PAIS: Čemu je Hamas težio svojim napadom na južni Izrael?
KHALIDI: Ne znam šta je u glavama ljudi koji su donijeli odluku. Vojni zapovjednik Hamasa govorio je o ignoriranju Palestinaca, o Jerusalemu, o opsadi Gaze, o zarobljenicima. I govorio je o izraelskim naseljima i načinu na koji ih doseljenici šire uz podršku vlade, maltretirajući i napadajući Palestince, kao i o represiji na Zapadnoj obali. Ne znam jesu li to pravi razlozi. Prvi, a to je ignoriranje pitanja Palestine, čini se očiglednim.
Došlo je do procesa normalizacije, potpunog odsustva političkog horizonta za Palestince. Šta im je rečeno? Više konfiskacija i krađa njihove zemlje. Više kretanja ljudi izvan njihovih domova. Više represije, manje prava i bez samoodređenja ili kraja okupacije. To je ono što Izrael nudi. I to je ono što Sjedinjene Države plaćaju i naoružavaju. Čini se da je to očita motivacija. I šta se dogodilo u Jerusalemu tokom ljeta, kada je hiljadu ekstremističkih vjerskih doseljenika upalo na Brdo jerusalemskog hrama kako bi se pomolili. Žele pretvoriti treće najsvetije mjesto u islamu u mjesto jevrejske molitve. Ja to ne kažem, oni to kažu. I oni to rade.
Novinar me pitao pokušava li Hamas zaustaviti proces normalizacije između Izraela i Saudijske Arabije. Mislim da pokušavaju pogurati da se Palestina vrati na kartu. Oni su učinili? Ne mislim tako. Brine ih? Nisam siguran. Sada pokušavaju poništiti neke od zločina koji su počinjeni [u napadu na Izrael], govoreći da je bio haos, da to nisu oni, da oni to nisu htjeli učiniti. Postoje fotografije boraca koji grle bebe. Shvatili su da nešto nije u redu.
EL PAIS: Izrael tvrdi da želi zauvijek iskorijeniti Hamas, je li to moguće?
KHALIDI: Kada Izrael to kaže, koristi izraz Hamas a u stvarnosti odnosi se to na smrt više od 3500 Palestinaca, većinom civila. Mislim da bi voljeli iskorijeniti Hamas kao vladu, kao političku, vjersku i kulturnu strukturu i kao vojnu strukturu. Mislim da ne mogu učiniti prve dvije stvari. Ne znam ko može upravljati Gazom, ali mislim da niko drugi to ne može preuzeti. Bilo da ubiju sve svoje vođe, bilo da ubiju sve naoružane militante, oni će ostati tamo kao politička snaga, čak i ako Izraelci okupiraju ili odu.
Dakle, uništavanje Hamasa kao političke institucije, uništavanje Hamas kao ideja je nemoguće. Uništenje njegovih vojnih sposobnosti je moguće, ali samo u ograničenoj mjeri i na ograničeno vrijeme.
EL PAIS: Može li Palestinska nacionalna uprava biti alternativa u Gazi?
KHALIDI: Jedan od velikih problema koje imaju Palestinci je nedostatak strateškog razmišljanja i mladog i inventivnog vodstva. Imamo staro, korumpirano vodstvo u Ramali koje je politički bankrotirano, koje nema ideja, koje je branilo strategiju koja je propala prije nekoliko desetljeća. Propao je nakon sporazuma iz Osla 1993]. Nije uspjelo prije Druge intifade. Imaju prazne umove i većina Palestinaca ih mrzi jer su kolaboracionisti s Izraelom. Oni ne predstavljaju alternativu za Palestince. Oni su ono što bi Izrael želio, naravno. Izrael i Sjedinjene Države stvorili su ovu vrstu vlasti.
To nije ono što su Palestinci mislili da će učiniti, ono što su Yaser Arafat i PLO namjeravali. Ali to je rezultat zadnjih 25 ili više godina. I to je nešto što Hamas može osjetiti. Uništite političku alternativu. Čine ga da funkcionira kao sigurnosni podizvođač za Izrael, dok kradu više zemlje. Nakon izbora 2006. Hamas se pridružio koalicijskoj vladi koja je bila voljna pregovarati. Zašto su ušli u koalicijsku vladu? Zašto su ponudili primirje od 100 godina? Ako su htjeli ubijati Jevreje, kako su mogli ubijati Jevreje u 100-godišnjem primirju?
To su bila vrata koja su SAD, Evropa i Izrael zalupili i učinili sve da tu Vladu poremete. Ako ne možete ići na Međunarodni krivični sud ili izvršiti BDS [bojkot izraelskih proizvoda] i ne možete nenasilno protestvovati jer vas ustrijele u Pojasu Gaze ili u Ramali, onda uzmete oružje. Ne čini se da je teško razumjeti, ali tu priču, naravno, ne želimo znati; ne želimo vaše krvoločne teroriste ubice. Ubijaju bebe, žene i djecu. Oni su čisto zlo. Nema priče.
EL PAIS: Teško je govoriti o povijesti ovih dana kada su narativi tako oštri.
KHALIDI: Nemoguće. Kako možete govoriti o kontekstu kada govorite o čistom zlu? Znate da je to manihejski svjetonazor. To je inkvizicija protiv heretika; Dobro protiv zla. Nema razgovora. Nema rasprave. Nema pozadine. U takvoj crno-bijeloj situaciji nema priče. I to je ono što je ova Bidenova administracija stvorila u Sjedinjenim Državama, a zapadne vlade stvaraju u Ujedinjenom Kraljevstvu, Francuskoj i drugdje.
EL PAIS: SAD je još jednom pokazao snažnu podršku Izraelu. Ti živiš ovdje. Jeste li očekivali nešto drugo od Bidena?
KHALIDI: Vjerujem da je Biden, barem do sedmog oktobra, bio jedan od najproizraelskih predsjednika u historiji SAD-a. Uvijek se vodio, kao i drugi američki predsjednici, izbornim kalkulacijama. Zbog čega ću biti ponovno izabran? Ali čak i s obzirom na te činjenice, njegovu bezuvjetnu predanost Izraelu, njegovu spremnost da pruži goleme prednosti Benjaminu Netanyahuu, koji ga je uvrijedio i koji je otuđio većinu svog vlastitog naroda i većinu američkih Jevreja koji su se dobrovoljno javili da se s njim sastanu, Bio sam iznenađen u kojoj je mjeri usvojio izraelski narativ. Mogu nagađati o razlozima, ali mislim da je otišao dalje nego što sam očekivao.
EL PAIS: Je li Biden nešto postigao svojim putovanjem u Izrael? Možda odgoditi kopneni napad?
KHALIDI: Mislim da je Bidenovo putovanje imalo za cilj postići dvije ili tri stvari. Jedan je osigurati da ne dođe do eskalacije koja uključuje Hezbolah i Iran. Bidenu je stalo do izbora. Ako ga se smatra odgovornim za početak rata na Bliskom istoku, izgubit će izbore i on to zna. Svaka eskalacija koja uključuje Iran ili veliko širenje sukoba između Hezbolaha i Libana potopit će Bidena 2024. Drugi cilj je osloboditi američke taoce i, što bi idealno, osloboditi sve taoce. I treća stvar je omogućiti humanitarnu pomoć.
EL PAIS: Čini se da je to postignuto.
KHALIDI: Može se dogoditi, možda, u nekom trenutku. Mislim da je također davao vremena Izraelcima da ne pokrenu ofanzivu dok je on bio u Izraelu. Ne mislim da su spremni za to; da tačno znaju što žele raditi. Bidenova posjeta je možda osmišljena kako bi se to promijenilo. Jer dio puta je bio prema Sjedinjenim Državama.
EL PAIS: Ako, konačno, Izrael ponovno okupira Gazu, što bi to značilo za Palestince?
KHALIDI: To bi rasplamsalo otpor. Mogu ubijati, ubili su oko 3500 ljudi. Ubit će ih još. Ispraznit će dio sjevernog pojasa Gaze. Ako Izrael ostane, bit će otpora. Još jedna stvar koju je Biden pokušavao reći Izraelcima je da ne okupiraju. Rekao je to javno prije odlaska. Oni to ne žele, za razliku od Izraelaca koji su zaslijepljeni bijesom i željom za osvetom. Jedna od stvari koju SAD pokušava učiniti je uvjeriti te ljude da se vrate u zemlju. Šta radite nakon okupacije Gaze? Je li dobro prošlo prvi put? Dovedite pet veterana okupacije Gaze od 1967. do 2005. pa neka vam oni kažu kako će biti. Bit će pet puta gore. Siguran sam da će neka vojska na izraelskoj strani i neko obavještajno osoblje, kao što je često slučaj, stati na stranu Amerikanaca protiv političara u ratu.
Izvor i prijevod: Stav.ba