Huti su tokom svoje višemjesečne kampanje napada na Izrael lansirali više od 40 raketa koje svojom cijenom nimalo ne odgovaraju skupom i sofisticiranom sistemu balističke odbrane Izraela.
Braneći se od 180 iranskih balističkih raketa tokom napada iz oktobra prošle godine, izraelska balistička odbrana je ispalila raketa-presretača vrijednosti 1,5 milijardi. Ovu cifru “papreno” skupom čini činjenica da je ovaj iznos ispaljen za manje od sat vremena.
Koliko je odbrana Izraela bila prenapregnuta tokom kampanje ukazuje i opšti nestanak raketa-presretača za odbranu, nakon čega je u Izrael poslana baterija sistema THAAD za presretanje balističkih raketa u završnoj fazi.
Međutim, ni to nije zaustavilo kampanju raketnih napada koji su umjesto iz Irana, započeti iranskim raketama, iz Jemena, prenosi Klix.ba.
Ovi napadi za razliku od iranskih, iako izvođeni istim sistemima uz kozmetičke preinake u pogledu naziva raketa izvode se sa bitno drugačijom taktikom napada.
Odbrana od Huta
Od početka svoje kampanje Huti su do danas lansirali najmanje 41 balističku raketu na Izrael od čega je trećina raketa ostvarila pogodak, ali uz velike greške po cilju.
Dvije trećine raketa uspješno su presreli sistemi izraelske balističke odbrane od čega svako lansiranje u zavisnosti od sistema koji se koristi, ima različitu cijenu koštanja. I to je suština hutskog koncepta napada na Izrael prema kojem treba maksimalno angažirati izraelske balističke rakete-presretače koji su u pravilu skuplji od hutskih raketa.
Prema procjenama američke vojno-obavještajne službe koju su objavili američki think-thankovi, proizvodnja i montaža iranskih balističkih raketa srednjeg dometa košta između 500.000 do milion američkih dolara po komadu.
Ove rakete hutski raketni inžinjeri samostalno ili uz asistenciju stručnjaka iz Korpusa iranske revolucionarne garde sklapaju u serijskoj liniji proizvodnje, čime se odbrana Izraela dodatno otežava.
S druge strane, izraelski sistem balističke odbrane koji se od 90-ih godina gradi od američkog sistema Patriot, danas ima nekoliko različitih sistema za različite domete, visine i operativne uslove. Svaki od ovih sistema ima drugačije operativne uslove, ali i troškove zbog čega se u skladu sa procjenom protivničke prijetnje bira najbolje rješenje koje ispunjava borbeno-ekonomske uslove (eng. cost efective).
Što u praksi znači da se cilj uništi sa sistemom koji cjenovno odgovara ispunjenom zadatku, kako bi se izbjeglo neisplativo i neracionalno korištenje sistema balističke odbrane. Međutim, upravo tu se i krije suština hutske prijetnje balističkog arsenala koji je značajno jeftiniji od sistema kojima se brani Izrael pri čemu se najčešće koristi raketa-presretač Arrow 3, čija je jedinačna cijena procijenjena na tri miliona dolara.
Cijeni rakete se pridodaje i ukupna cijena korištenja cjelokupne arhitekture odnosno radara, senzora i punog paketa pa se tako branjenje od hutskih raketa sistemom Arrow 3 procijenjuje na nekoliko desetina miliona dolara. Imajući u vidu ovu disproporciju u cjenovnoj efikasnosti, hutska kampanja protiv Izraela najbolji je primjer asimetrične vojne kampanje.
Odlazak nosača Truman
Nakon što je probijen rok boravka u zoni pete flote Ratne mornarice SAD-a, nosač avion USS Harry S. Truman klase “Nimitz” povlači se u matičnu bazu u Norfolku.
Iako nema informacija o tome da li će se raketni razarači koji su bili u pratnji Nimitza zadržati u Crvenom moru, odlazak nosača koji je aktivno učestvovao u očuvanju zračnog prostora, ali i zračnim kampanjama, mogao bi imati značajne posljedice.
Može se očekivati samo povećanje broja lansiranja balističkih raketa koje lansiraju Huti, na koje će pritisak i udare vršiti udarna grupa sa nosača USS Carl S. Vinson. Ono što ostaje kao gorak ukus stratezima Pentagona jeste da su svi napori u kampanji bombardovanja Huta u sklopu operacije “Divlji jahač” bili nedovoljno ili ograničeno uspješni.