U jeku regionalnog rata zaljevske države provode drastične mjere unutrašnje kontrole. Najnoviji primjer gušenja slobode izražavanja dolazi iz Kuvajta, gdje je poznata televizijska voditeljica Zainab Dashti pravosnažno osuđena na trogodišnju zatvorsku kaznu zbog objava na društvenim mrežama.
Ono što vlasti nazivaju zaštitom nacionalne sigurnosti, međunarodni posmatrači i aktivisti za ljudska prava sve otvorenije karakterišu kao brutalni lov na vještice i sistemsko gušenje bilo kakvog narativa koji odudara od zvanične državne linije.
Od malih ekrana do zatvorske ćelije
Zainab Dashti, donedavno prepoznatljivo lice kuvajtske državne televizije, nalazi se u pritvoru još od marta ove godine. Njen jedini grijeh su objave na društvenim mrežama koje su vlasti protumačile kao simpatije prema Iranu.
Nakon brzopoteznog suđenja, Dashti je proglašena krivom po tri ozbiljne tačke optužnice, koje uključuju simpatisanje neprijateljske države u vrijeme oružanog sukoba, izazivanje sektaškog razdora unutar kuvajtskog društva te direktno ugrožavanje nacionalne sigurnosti.
Apelacioni sud je bez mnogo oklijevanja potvrdio ovu kaznu, poslavši jasnu poruku svim građanima Kuvajta da je u ratnom stanju tolerancija za drugačije mišljenje svedena na apsolutnu nulu, pa čak i kada su u pitanju medijske ličnosti koje su godinama radile za državni sistem.
Slučaj ove novinarke samo je vrh ledenog brijega. Kuvajtske vlasti su do sada uhapsile oko 1.200 osoba u širokoj kampanji suzbijanja proiranskog narativa na internetu. Među uhapšenima su brojni novinari, aktivisti i obični građani koji su se usudili javno komentarisati aktuelni sukob.
Ova paranoja vlasti, međutim, ne dolazi iz vakuuma. Kuvajt se našao na direktnom udaru iranske odmazde prema američkim saveznicima, a iranski projektili i dronovi nanijeli su ozbiljnu štetu kuvajtskoj infrastrukturi. Pogođeni su međunarodni aerodromi, što je dovelo do privremenog prekida civilnog zrakoplovstva, ali i ključne naftne rafinerije te vitalna elektroenergetska postrojenja.
U takvoj atmosferi straha i direktne vojne prijetnje, država svaku proiransku retoriku posmatra kao čin veleizdaje, posebno imajući u vidu demografsku sliku zemlje. Naime, šiitska populacija čini oko 30 posto stanovništva Kuvajta, a vlasti u strahu od stvaranja unutrašnje “pete kolone” preventivno udaraju na bilo kakav znak nelojalnosti.
Specijalni sudovi i pravda po kratkom postupku
Kako bi procesuirao ovoliki broj takozvanih državnih neprijatelja, Kuvajt se u potpunosti oslonio na specijalne sigurnosne sudove. Ovi sudovi su dizajnirani isključivo za vanredne situacije i znatno se razlikuju od redovnog civilnog pravosuđa. Faze istrage i suđenja se odvijaju munjevito, ostavljajući odbrani minimalno vremena za adekvatnu pripremu slučaja.
Prava optuženih na pristup advokatima i uvid u dokazni materijal često su ozbiljno sužena pod izgovorom čuvanja državnih tajni. Žalbeni postupci se pritom obično bave samo formalno-pravnim procedurama, dok se utvrđene činjenice s prvostepenog suda rijetko preispituju. Zbog toga su preokreti i oslobađajuće presude svedene na nivo statističke greške.
Ovakav pristup nije izolovan slučaj u Zaljevu, jer Kuvajt zapravo samo slijedi model koji već godinama, a posebno tokom ovog rata, usavršava susjedni Bahrein.
Dok se Kuvajt fokusira na novinare i online aktiviste sankcionišući ih strogim zatvorskim kaznama, Bahrein je svoj obračun s neistomišljenicima podigao na još viši nivo. Koristeći široko definisane antiterorističke zakone, tamošnje vlasti šiitskim klericima, demonstrantima i političkoj opoziciji izriču doživotne kazne i masovno im oduzimaju državljanstvo, efektivno ih brišući iz društva.