U velikim šatorskim kampovima na jugu Gaze jednokratni upaljač postao je neočekivani luksuzni predmet, jednako važan za svakodnevni opstanak kao hrana, voda i gorivo.
Za raseljenu majku četvero djece Nisreen Abu Saadu paljenje vatre za kuhanje predstavlja svakodnevnu borbu na teritoriji gdje je plin i dalje rijedak, a porodice se oslanjaju na spaljivanje kartona, plastike i komada drveta kako bi pripremile obroke.
“Šator je beskoristan bez upaljača. Nema plina, a vatru ložimo 24 sata dnevno, što znači da je upaljač veoma važan u šatoru”, kazala je za Reuters.
Prije rata tri upaljača koštala su jedan šekel (0,33 dolara). Danas jedan upaljač košta 100 šekela (32,55 dolara), što 38-godišnja Abu Saada ne može priuštiti.
Gotovo tri godine nakon početka rata u Gazi, nestašica osnovnih potrepština pretvorila je svakodnevne predmete u dragocjenosti. Upaljači se dijele među desetinama porodica i prenose od šatora do šatora sve dok se ne pokvare zbog stalne upotrebe.
Popravka upaljača postala posao
“Kada želim zapaliti vatru, čekam da to učini neko drugi ili odem tamo gdje je vatra već zapaljena, uzmem komad kartona, zapalim ga i donesem nazad”, rekla je Abu Saada.
Nestašica je stvorila posebnu nišu za Hassana Abu Latifu, raseljenog oca troje djece koji u malom kiosku popravlja pokvarene plastične upaljače.
“Popravka upaljača zapravo nije zanimanje, ali zbog patnje ljudi, njihove potrebe za njima i naše potrebe da radimo, bili smo primorani da se time bavimo”, rekao je 35-godišnjak, koji je prije rata radio kao poljoprivredni inženjer.
Okružen kutijama punim oštećenih upaljača i rezervnih dijelova koje je uspio prikupiti, Abu Latifa kaže da su visoke cijene natjerale porodice da popravljaju upaljače umjesto da kupuju nove.
Rat je devastirao ekonomiju Gaze. Agencije Ujedinjenih nacija navode da nezaposlenost u Gazi prelazi 80 posto, dok se stopa siromaštva približila 100 posto nakon što je sukob uništio većinu ekonomskih aktivnosti i infrastrukture u enklavi.
Primirje postignuto uz posredovanje Sjedinjenih Američkih Država u oktobru zaustavilo je velike borbe, ali nije okončalo izraelske napade, za koje Izrael tvrdi da su usmjereni protiv Hamasa i drugih palestinskih boraca koji predstavljaju neposrednu prijetnju.
Hamas za izostanak napretka u postizanju šireg sporazuma o okončanju sukoba optužuje izraelske napade i granična ograničenja.
Nivo humanitarne pomoći i dalje je predmet spora. Medijski ured vlade Gaze tvrdi da količina pomoći koja ulazi u Gazu daleko zaostaje za potrebama stanovništva, dok COGAT, tijelo izraelske vojske zaduženo za humanitarna pitanja na palestinskim teritorijama, navodi da su isporuke hrane od primirja premašile potrebe koje je procijenio Svjetski program za hranu.
Za Iftikhar al-Kafarnu, raseljenu majku šestero djece koja pečenjem hljeba u tradicionalnoj peći zarađuje novac, ovaj mali predmet postao je ključan za egzistenciju.
“Ako ima upaljača, ima i posla. Ako nema upaljača, posao staje i mogu sjediti tri ili četiri sata bez posla”, rekla je.