Said Ismagilov, muftija muslimanske zajednice u Ukrajini (Umma) zamijenio je svoje džube i ahmediju za vojnu uniformu. Na društvenim mrežama često objavljuje fotografije sa saborcima, pripadnicima Teritorijalnih odbrambenih snaga u Kijevu kojima se, kako je ispričao za Middle east eye, pridružio 24. februara – istog dana kada je počela ruska invazija na Ukrajinu.
Fotografije su drugačije od onih koje je objavljivao prije ruske agresije na Ukrajinu, kada je obavljao svoje vjerske dužnosti i bavio se naukom i humanitarnim aktivnostima.
Kao etnički Tatar rođen u istočnom gradu Donjecku – u to vrijeme još uvijek u sastavu Sovjetskog Saveza – Ismagilov ima više od jednog razloga za učešće u ratu u Rusiji.
Krimski Tatari došli su pod direktnu rusku kontrolu 2014. nakon invazije i nasilne aneksije poluostrva, dok su Donjeck ubrzo nakon toga zauzeli separatisti koje podržava Rusija.
“Mi smo u stanju brutalnog rata više od dvije sedmice. Ne sjećam se ni koji je dan u sedmici i koji je datum na kalendaru. U ratu se vrijeme pretvara u jedan neprekidni tok i čini se da nikad nema kraja”, rekao je.
“Zbog toga nisam imao vremena i mogućnosti da pratim šta se dešava na privremeno okupiranim teritorijama Krima, Luganska i Donjecka, tako da nemam informacije o trenutnom stanju muslimana koji tamo žive”, kaže on.
Još nije učestvovao u direktnim borbama, ali nakon užasa koji su naneseni Ukrajini – sa dva i po miliona ljudi koji su već pobjegli iz zemlje prema podacima UN-a i hiljade pobijenih – njegov izbor bio je kristalno jasan.
“Rusija je napala našu zemlju, bombardujući i granatirajući civile, ubijajući žene i djecu, uništavajući kuće, bolnice i infrastrukturu”, rekao je on.
Broj muslimana koji žive u Ukrajini teško je provjeriti, iako Ismagilov navodi da ih je 2016. bilo oko milion, pri čemu su krimski Tatari činili najveći dio. Oni koji su ostali na Krimu žalili su se na progone od strane ruskih vlasti. Brojni aktivisti, novinari i advokati koji pripadaju zajednici privedeni su i maltretirani na poluostrvu od ruskog preuzimanja vlasti, često pod sumnjom za “terorističke” aktivnosti.
Islam je također druga najveća religija u Rusiji, iako je odnos zajednice s vladom bio manje nego harmoničan.
Svima su poznati ratovi u Čečeniji, gdje su poginule desetine hiljada civila, iako je taj rat izazvao znatno blaži odgovor zapadnih lidera nego rat u Ukrajini.
S obzirom na broj muslimana koji su poginuli u Putinovim ratovima i aneksije Krima, Ismagilov otvoreno govori protiv ruskih muslimanskih lidera koji su javno izrekli podršku Putinovoj “specijalnoj vojnoj operaciji” u Ukrajini.
“Iskazujem otvoreno nepoštovanje prema vjerskim vođama Rusije, koji su odobrili ovaj rat, jer nisu na strani istine i pravde, već na strani zločinačke moći. Oni su blagoslovili ubijanje nas i naše djece. Nikada im to neću oprostiti”, kaže Ismagilov, dodajući da oni nemaju moralno pravo da se nazivaju vjerskim vođama.
Ukrajina očekuje priliv stranih boraca, a Rusija je već pokušala da igra na strahu od stranih muslimanskih boraca koji podržavaju Ukrajinu.
Prošlog mjeseca, dvije sedmice prije invazije, direktor vanjske obavještajne službe Rusije Sergej Nariškin tvrdio je da ima informacije o pripremanju “multinacionalnih džihadističkih militantnih odreda” (vjerovatno uz zapadnu saglasnost) u Ukrajini.
Susjedi Ukrajine, posebno Poljska, do sada su zaslužili široke pohvale za prihvatanje više od milion izbjeglica iz Ukrajine – iako su neki primijetili da nisu bili toliko velikodušni prema Sirijcima koji su bježali od ruskih bombi, kao i prema drugim muslimanima koji su bježali od sukoba.
Ismagilov, međutim, kaže da mu nisu poznati dvostruki standardi u pogledu prihvatanja izbjeglica.
“Sve što znam je da su svi ljudi koji su napustili Ukrajinu privremeno primljeni u susjedne zemlje, bez obzira na njihovu vjeru”, rekao je.
“Volio bih da stranci koji dolaze da se bore u Ukrajini sagledaju razmjere uništenja i ljudske tragedije koje je Rusija donijela sa sobom na našu zemlju. To bi im pomoglo da razumiju razmjere našeg bola i patnje.”
Što se njega tiče, nije planirao da se pridruži svojim sugrađanima Ukrajincima u egzilu.
“Ostaću u Kijevu do naše pobjede u ovom ratu – ne planiram da idem nigdje.”