Da li Turska miri Balkan ili traži sopstveni interes

0
140
Foto: Zorana Jevtić / Printscreen

Još jedan susret turskog predsjednika Recepa Tayyipa Erdogana i zvaničnika Srbije i Bosne Hercegovine pokrenuo je diskusiju o ulozi ove zemlje na Balkanu.

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić nazvao je stabilizirajućom i rekao da je ona veoma značajna na Balkanu, dodavši da je Erdogan odlaskom u Sremsku Raču, gdje je položen kamen-temeljac za autoput Beograd – Sarajevo, koji finansira Turska, pokazao koliko mu je važna ova regija, kao i Bosna i Hercegovina i Srbija.

Nakon prošlogodišnjeg trilateralnog sastanka između člana Predsjedništva Bosne i Hercegovine Bakira Izetbegovića, Vučića i Erdogana u Istanbulu, Izetbegović je rekao da je rezultat susreta bilo “historijsko obećanje” predsjednika Srbije da njegova zemlja “više nikada neće biti uzrok problema za Bosnu i Hercegovinu”.

Sam Erdogan je prije godinu dana kazao da onima koji Tursku pitaju šta radi na Balkanu i u drugim regijama poručuje: “A šta vi tu radite?”, dodavši: “Oni tu nemaju nikakve probleme, niti ih nešto zbog tih regija boli. Ali, nas boli. Jer, mi s cijelim ovim podnebljem imamo vrlo snažne historijske i ljudske veze. Naša je dužnost da obrišemo suzu i pomilujemo svako dijete koje zaplače u ovim regijama.”

Promjena nakon pokušaja udara

Međutim, Dragana Mitrović, profesorica na Fakultetu političkih nauka u Beogradu i predsjednica Centra za azijske studije, smatra da izjave o stabilizirajućoj ulozi Turske nemaju uporišta u realnosti te da se radi o interesima i o tome da ova zemlja projektira svoju moć regionalne sile i drugim regionalnim i globalnim silama pokazuje domete svoga utjecaja.

“U političkom smislu, Turska sve zemlje regiona, bez obzira na retoriku, posmatra isključivo kao poligon za realizaciju svojih neoosmanskih interesa, dok je ekonomska i svaka druga dobrobit regiona pitanje kojima bi trebalo da se bave regionalne političke elite. Dok god su im potrebni strani tutori da ih mire, povezuju, ‘stabilizuju’ i slično, to će biti potvrda da su društva i države u regionu nezrele, nestabilne i time podložne prekomernom stranom uticaju”, objašnjava Mitrović.

Ipak, za geopolitičkog analitičara Jahju Muhasilovića uloga Turske na Balkanu jeste stabilizirajuća, ali dodaje kako je u posljednje vrijeme, pogotovo nakon pokušaja državnog udara 2016. godine, došlo do blage promjene diskursa u turskoj vanjskoj politici, ne samo prema Balkanu, nego prema i ostalim regijama.

“Turska se prije 2016. godine više kretala u euroatlantskom formatu, kao zemlja kandidat za članstvo u Evropskoj uniji i kao članica NATO-a. Međutim, poslije pokušaja državnog udara i nakon što su narušeni odnosi između Ankare i zapadnih zemalja, došlo je do blage promjene u diskursu. Turska više nastupa neovisno od NATO-a i EU-a, mada ona u svojoj retorici ponavlja da je ona zainteresirana da cijela regija uđe u EU i NATO. U konačnici, Turska je nakon 2016. godine više samouvjerena u svojoj vanjskoj politici, ali je to u regiji počelo izazivati nervozu među nekim segmentima društva, pogotovo zbog jake saradnje Turske i Rusije.”

Truski i evropski interesi

Muhasilović objašnjava da ta nervoza dolazi zato što se Rusija u regiji ponaša kao alternativa euroatlantskim integracijama te na sve načine pokušava oslabiti tu prozapadnu stranu u regiji.

“Mnogi su zabrinuti da bi Turska mogla zauzeti takav stav, ali to je teško, jer je Turska ipak NATO članica, ona se, barem u neko doglednije vrijeme, neće ponašati kao Kremlj. Što se tiče segmenata društva kod kojih to izaziva nervozu, to su svi oni koji su zainteresirani da uđu u EU i NATO, a mislim da je to većina stanovništva u regiji.”

S druge strane, Mitrović smatra da Turska “precenjuje svoju moć i uticaj”, ali i da u znatnoj mjeri istovremeno i kompromitira “evropski kulturni i vrednosni profil” država regije. Ističe da su, prema njenom mišljenju, politički interesi Turske u regiji suprotni interesima EU-a, a u značajnoj mjeri i SAD-a i Rusije.

Za nju je primjer takve politike predizborni miting Erdogana u maju prošle godine u Sarajevu, kada je održan 6. kongres Unije evropskih-turskih demokrata, pošto je Njemačka zabranila ovakve skupove. Erdogan je tada poručio vladama evropskih zemalja da su, za razliku od Bosne i Hercegovine “pale na ispitu iz demokratije”.

“Takođe, na teritoriji Srbije je držao govore na javnim skupovima, obraćajući se državljanima Srbije kao svojim političkim subjektima. Državi koja mu omogućava ovakvo delanje, suprotno EU stavovima i racionalnom političkom ponašanju i samopoštovanju, ovo ne donosi korist, naprotiv, širi ionako rasprostranjenu podozrivost prema regionu Balkana u konzervativnim evropskim krugovima. Na zahtev Turske, vlasti Kosova i Srbija su izručile ovoj zemlji određena lica, koja su očigledno politički progonjena i realni su osnovi da mogu biti podrvgnuta nefer tretmanu u uslovima vanrednog stanja i političkih okolnosti progona svih koji su navodno umešani u pokušaj državnog udara u ovoj zemlji.”

Veliko tržište za Balkan

Što se tiče ekonomskih odnosa zemalja Zapadnog Balkana i Turske, Muhasilović kaže da Turska može ponuditi puno toga, jer se radi o velikom tržištu, s više od 80 miliona stanovnika, s jakom kupovnom moći.

“Turska je na nivou razvoja na kojem su otprilike Hrvatska i Rumunija, što je u poređenju sa Zapadnim Balkanom dosta visok nivo razvoja. Samom tom činjenicom da ima veliko tržište, ona jeste izazovna zemljama Balkana. Osim toga, Turska je u nekim stvarima lider u svijetu, u izvozu prehrambenih artikala, recimo u izvozu lješnjaka, trešanja, kajsija… Ona ne može po svom ekonomskom kapacatitetu nadomjestiti ono što ima ponuditi EU, ona nema energente kao što ima Rusija, ali ima prostora tu za ekonomsku saradnju. Za razliku od mnogih članica EU-a i Rusije, ima ogroman prirodni priraštaj, svake godine otprilike milion ljudi se rodi. I podsjetio bih da je Turska jedan od najvećih uvoznika mesa sa Balkana.”

Međutim, za Mitrović je ekonomsko prisustvo Turske u regiji “plod njenog najavljenog strateškog prodora kroz kontrolu strateške infrastrukture”.

“Poput zakupa Prištinskog aerodroma na 20 godina, izgradnje i investiranja ključnih saobraćajnica, sektor finansija, telekominikacije i slično. Naravno, geografski položaj i pristup evropskom tržištu takođe igraju ulogu, kao i subvencije, jeftina radna snaga i niski troškovi proizvodnje, te u slučaju Srbije i ugovori o slobodnoj trgovini sa Zajednicom nezavisnih država, od skora sa Evroazijskom ekonomskom unijom.”

Više investicija u Srbiji nego u BiH

Ipak, navodi primjere pozitivnog ekonomskog utjecaja, kao što je porast broja turskih turista, investicija i privlačnosti za druge strane ulagače.

Najviše turskih investicija u realnu ekonomiju slilo se u Srbiju, mahom u tekstilni sektor, dok je otvorena i Halkbanka, a Srbija bilježi veliki porast turskih turista poslije ukidanja viza za turske građane, navodi Mitrović, ističući podatak da je trgovinska razmjena Turske sa Srbijom prošle godine premašila milijardu dolara, ali uz veliki deficit na strani Srbije.

“Sam sporazum o slobodnoj trgovini je od značajne koristi za Srbiju, kao još jedan faktor njene privlačnosti za druge strane investitore, ali bi ekonomsko prisustvo Turske trebalo da bude mnogo veće u Bosni i Hercegovini, kako bi se reči o velikom prijateljstvu, podršci i bliskosti pretvorile u dela.”

Muhasilović ipak ističe da, iako mnogi krive Tursku za to, riječ je o tome da u Bosni i Hercegovini ne postoji dovoljno dobra poslovna klima zbog političkih razmirica.

“Sve zemlje imaju više investicija u Srbiju nego u Bosnu i Hercegovinu. Srbija je puno veće tržište, njeni zakoni su puno povoljniji za investitore, puno je manje biroktratskih prepreka, tako da je logično da je više turskih investicija u Srbiji nego Bosni i Hercegovini, i tu više treba kritizirvati bh. vlast, koja nije uradila potrebne reforme za investicije.”

Izgradnja autoputa Beograd – Sarajevo može poslužiti kao primjer toga, dodaje, jer se bh. strana tek usaglasila kuda treba prolaziti taj put, dok je Srbija već uradila veliki dio posla.

Izvor: Al Jazeera