Srpska fabrika laži: Pink od Miloševića do Vučića

0
179

Ono što su u ratu radili Slobodan Milošević, Radovan Karadžić, Ratko Mladić i ostali ratni zločinci, poslije rata rade mediji, a među njima prednjači Pink na čijem je čelu Željko Mitrović.

Srbijanski političari i takozvani analitičari te čitava plejada opskurnih ličnosti na srbijanskom Pinku svakodnevno dobijaju priliku da šire propagandu i bestidne laži o Bosni i Hercegovini, a naročito o ratnom periodu, Armiji RBiH i Bošnjacima kao najbrojnijem narodu u BiH. Mediji poput Pinka, ali i tabloida među kojima prednjači Informer, TV Happy te brojni drugi, dio su propagandne mašinerije koja služi i sadašnjem režimu Aleksandra Vučića.

Na Pinku su, osim samog Vučića, redovni gosti ratni zločinci, osumnjičenici za ratni zločin, ministri iz Vlade Srbije. Njima se bez ikakve zadrške i ograđivanja zbog izrečenog, na toj televiziji daje prostor da iznose bjesomučne laži, bilo o susjednim zemljama i narodima, bilo da se u Vučićevo ime obračunavaju sa srbijanskom opozicijom.

Među posljednjima koji su gostovali na Pinku je bio srbijanski ministar odbrane Aleksandar Vulin, Vučićev nezvanični portparol koji naglas govori ono što predsjednik Srbije misli. Bilo da se radi o Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Kosovu… Na temu posljednjih dešavanja u vezi s Ustavnim sudom BiH zaključio je kako je “Republika Srpska nastala voljom srpskog naroda da bi sačuvala Srbe od jasenovačkog genocida. Da im se to više nikad ne ponovi”.

Ocjenu o djelovanju TV Pink nedavno je u studiju te televizije, a govoreći o genocidu u Srebrenici, dao i srbijanski političar Nenad Čanak.

“Pričamo o više od 8.000 mrtvih. Kada pričaš o 8.000 mrtvih, onda se to ne radi u prisustvu ratnog zločinca koji je saučestvovao u tom. Nego se to radi sa punim pijetetom i punim poštovanjem, ako hoćeš uopće da ispadneš čovjek. Sva ova priča o gledanosti je uvredljiva za svakog ko je čovjek da ne spominjem ako ima nacionalna, vjerska osjećanja. Upravo zbog toga vas pitam još jednom da li ste svjesni šta se ovdje sada događa. Stavljate u istu ravan žrtve i počinioce.

Sa ratnim zločincima nema razgovora. Kada to shvatite, shvatit ćete koja je vaša uloga, vi ste tu ulogu poptuno izgubili. Jurcajući za rejtingom, jurcajući za gledanošću, jurcajući za svim onim čim što čini Pink. Ne može biti bivši ratni zločinac, kao što ne može biti bivši pedofil, bivši silovatelj, bivši ubica djece. To ne može biti bivši”, rekao je Nenad Čanak u emisiji na Pinku u kojoj je u studiju gost bio i Vojislav Šešelj, a na pitanje novinarke “zašto je važno da Šešelj kaže da je u Srebrenici bio genocid, ako već kaže da je bio ratni zločin”.

Tokom svog postojanja Pink je predvođen Željkom Mitrovićem, u ulozi portparola ratnog zločinca Slobodana Miloševića i njegove žene Mirjane Marković, uvijek promovirao ratne zločince bez obzira na to ko je bio na vlasti u Srbiji. A evo kako je sve krenulo.

Devedesete godine bile su godine razaranja. Dok se u Hrvatskoj i BiH pucalo, u Srbiji se uglavnom pjevalo. Taj zadatak je pripao Željku Mitroviću koji je 16. septembra 1994. godine pokrenuo Pink kao prvu televiziju u Srbiji čija se programska shema sastojala isključivo od zabavnog programa.

Već tada je Mitrović pokazao da mu ništa nije nemoguće jer je od basiste beogradske rock grupe “Oktobar 1864”, devedesetih godina prošlog stoljeća postao glavni promotor turbofolka i golišavih pjevačica te svega ostalog što se može podvest pod šund.

Ružičasta mrlja, na kojoj je velikim slovima pisalo Pink, vrlo brzo je zahvaljući prijateljstvu sa Slobanom Miloševićem i njegovom suprugom Mirjanom Marković rasla iz dana u dan. Ekspresno se širila po Srbiji, a u narednim decenijama i na cijeli region. Pink se prvo pojavio na TV kanalima RTS-a, bez učešća na konkursu za frekvencije. Upućeni tvrde da je TV kanale Pink dobijao na osnovu lične odluke tadašnjeg ministra telekomunikacija Ivana Markovića (JUL) i ranije Dojčila Radojevića (SPS).

Savezno ministarstvo telekomunikacija septembra 1997. dodijelilo je Pinku 11 TV kanala. Na konkursu 1998. Pink dobija još sedam TV kanala, a augusta 2000. još 12 TV kanala. Pink je izjednačen sa RTS-om i pokriva 90 posto nacionalnog oglasnog tržišta Srbije. Naravno, to ne treba nikog čuditi jer je Mitrović bio član JUL-a i savezni zastupnik ove partije, bili su komentari u Srbiji.

Sve bi to bilo nemoguće bez nesebične podrške Slobodana Miloševića i Mirjane Marković, od koje se emotivno oprostio i nakon smrti.

“Draga Miro, obilježiti jednu epohu bez da je ta ista epoha bila spremna da te razumije, nije samo tvoja sudbina, već sudbina svih čije su ideje označene velikim vizijama, ali i grijehovima! Bio sam klinac, ali znam da si me voljela i zato, budi mi dobro i spokojno tamo gdje ideš! Tvoj Željko”, napisao je Mitrović na društvenim mrežama.

Mitrovićeva fabrika laži, koja je živjela od Miloševićeve milosti, sada jednako funkcioniše pod čizmom Aleksandra Vučića. Kako su se mijenjale vlasti, tako je i Mitrović mijenjao dresove. Ono što je konstanta više od 25 godina da su Mitrović i njegova ružičasta televizija veličali ratne zločince i na sve načine pokušavali da što više ponavljaju laži jer misle i vjeruju da 100 puta izgvorena laž postaje istina.

Danima i mjesecima bi mogli pisati o lažima i veličanju ratnih zločinaca na Pinku. Tako je u aprilu prošle godine na svom portalu objavljen tekst pod naslovom “Pink.rs podsjeća na masakr Markalama koji ne smije da se zaboravi zbog istine – Tjelohranitelj Alije Izetbegovića priznao da je Alija naredio ubistvo civila!”

To je, naravno, gnusna laž. To što je minobacački projektil kalibra 120 mm ispaljen sa srpskih položaja na području sela Mrkovići i što je 68 ubijenih i 144 ranjena čovjeka ne inetresuje puno vlasnika i urednike ružičaste televizije. Tu neospornu istinu potvrdili su balistički eksperti.

Suzana Vasiljević, savjetnica za medije Aleksandra Vučića, predsjednika Srbije, izjavila je tokom jedne TV debate prošle godine da “zove televizije Prva ili Pink kada joj je važno da se emituje neka informacija”.

“Evo, ja to priznajem. Ako je to vrhunski zločin, kriva sam”, rekla je Vasiljević na pitanje koga zove od medija sa takvim molbama te, između ostalog, dodala:

“Pink priznaje da je pristrasan, da imaju svog favorita i nisu nikad rekli da su nezavisni. Oni su privatna televizija i njihovo je pravo”.

Dakako, Pink ima pravo, kako se to kaže – na svoje stavove i mišljenja, ali ne i na svoje činjenice. Činjenice o ratu u BiH i općenito na Balkanu, u većini slučajave, utvrđene su na domaćim i međunarodnim sudovima. To Pink koji “priznaje da je pristrasan” zanemaruje.

Pink je televizija koja se gleda i u Bosni i Hercegovini te se tako gnusna propaganda širi i u toj državi.

Hoće li Bosna i Hercegovina, hoće li iko u BiH par pokušati slijediti primjer komšija iz Crne Gore? Naime, Vijeće Agencije za elektronske medije odlučilo je da će u Crnoj Gori reemitovanje pojedinih sadržaja u okviru programa televizija Happy i Pink M iz Srbije biti ograničeno na tri mjeseca zbog, kako je navedeno, promovisanja mržnje, netrpeljivosti i diskriminacije prema pripadnicima crnogorske nacionalnosti.

Izvor: Faktor.ba