Rođen je 1869. godine u Rožajama, u bratstvu Kardovića, kao sin mula Ahmeta i Nurke, rođene Hubanić iz Bijelog Polja. Bio je srednjeg rasta, širokih ramena, sa tamnim očima i okruglim licem sa izraženim jagodicama. Njegova gusta prosijeda brada, izražene obrve i ahmedija na glavi davali su mu strog, a opet zagonetan izraz – pun poštovanja i povjerenja.
Autor: Besim Agić
U to vrijeme bio je jedan od obrazovanijih ljudi Rožaja i šire. Osim maternjeg bosanskog, govorio je još sedam jezika: arapski, perzijski, turski, albanski, njemački, italijanski i makedonski. Djetinjstvo je proveo u krugu porodice sa sestrama Emirom, Džemilom i Esmom, koje su se udale za ugledne porodice u Peći i Novom Pazaru. Otac mu, mula Ahmet, bio je posvećen učenju svoje djece mudrosti i vjerskim principima, upozoravajući na propadanje Osmanlijskog carstva i neizvjesnu budućnost Sandžaka.
Prvo vjersko obrazovanje savladao je u kući svojih roditelja. Mejtep i ruždiju završio je u Bijelom Polju, a Veliku medresu u Skoplju. Poslije završene medrese radio je kao vojni imam u Beranama sve do propasti Osmanlija na ovim prostorima 1912. godine. Za vrijeme Balkanskog rata živio je u Peći i Baranima kod Peći osam godina, radeći kao imam. U tom periodu upoznao je sve viđenije prvake Kosova: Šabana Polužu, Isa Boljetinca, Hasana Prištinu, Bajrama Curija i druge.
Prva supruga mu je bila iz Balotića, Hadžićka (umrla je na porođaju sa ćerkom). Zatim se ženi sa Malićom Dazdarević iz Godova, sa kojom je živio u Peći, gdje mu je rodila troje djece: sina Sulja i dvije ćerke.
Odbrana Sandžaka i Novog Pazara
Novembar 1924. godine, nakon crnogorskog napada na Šahoviće i Pavino Polje, zatekao je prestravljeno stanovništvo Sandžaka. Mula Jakup je stekao autoritet među Rožajcima i Biševcima, jer je podnosio žalbe nadležnim organima u Beogradu i štitio svoj narod.
Tokom Drugog svjetskog rata, kada su Rožaje pripale italijanskoj okupacionoj zoni, mula Jakup je organizovao lokalnu odbranu i Vulnetarske jedinice da zaštite bošnjačko-muslimansko stanovništvo od četničkih formacija koje su harale regionom. Na poziv Aćif-efendije Hadžiahmetovića, priključio se odbrani Novog Pazara i koordinirao dolazak više hiljada naoružanih Albanaca i Bošnjaka iz Sandžaka i Kosova.
U borbama su poginuli njegovi najbliži rođaci, dok je on ostao posvećen zaštiti civila. Tijekom odbrane Novog Pazara spasio je stotine lokalnih Srba, pružajući im zaštitu i oružanu pratnju. Njegova strategija i hrabrost ponovili su se i u Sjenici, gdje je spriječio partizanski napad na grad, i u Rožajama, gdje je predvodio odbranu svojih krajeva od napada četnika Draže Mihailovića u januaru 1943.
Hapšenje i ubistvo
Mula Jakup je uhapšen 11. februara 1945. godine. Iako star 76 godina, nije činio nikakvo zlo – njegov jedini “grijeh“ bio je što je štitio ljude od nasilja i ubistava. Tog hladnog februarskog dana, iz doma mu je oduzeta sloboda, a ubrzo je ubijen na oko 150 metara od kuće, sa 27 rana nanesenih od ruku više pojedinaca. Njegova dženaza bila je pod stalnom stražom, dok je čitavo Rožaje bilo u opsadi.
Plašili su se njegovih saboraca, vulnetarskih dobrovoljaca i prijatelja da ne bi što pokušali. Dženaza je bila mala, jer je naređeno da niko ne smije iz kuće izaći dok se ne ukopa.
Njegova djeca, uključujući Sulja, Rabiju-Rabu, Fatimu, Aišu, Tahu i Esmu, preživjela su veliku porodičnu tragediju. Sjećanja članova porodice svjedoče o njegovoj blagosti, moralu i neizmjernom merhametu prema ljudima svih vjera i nacija.
Mula Jakup Kardović ostaje upamćen kao gazija i šehid Sandžaka, simbol hrabrosti i zaštite civila u najtežim vremenima. Njegov životni put, djela i moralna veličina prenose se generacijama Rožajaca i Bošnjaka Sandžaka. Njegov lik, merhamet i hrabrost žive u sjećanju naroda, kao što živu svi velikani i šehidi ovog kraja – sve dok postoji narod koji ih pamti.
“Velikani ne umiru, oni žive sa svojim narodom sve dok taj narod postoji. Tako će vječno živjeti svi gazije i šehidi Sandžaka.”
Iz rukopisa ”Znameniti Bošnjaci rožajskog kraja” rahmetli Besima Agića