Arijanstvo (pogrešno do sada nazivano bogumilstvom) bilo je dominantno među stanovništvom srednjovjekovne Raške prije dolaska na vlast stranca – Dukljanina katoličke vjere, Stefana Nemanje. Njega i njegovu braću je, kao svoje vazale, silom doveo na vlast u Raškoj moćni bizantijski car Manojlo I Komnin (1143-1180).
Piše: Esad Rahić
Ovaj došljak, rođen u Ribnici (današnja Podgorica – Duklja, kasnija Zeta, danas Crna Gora), bio je rođak Dukljanina Vukana, koji će postati prvi veliki župan Raške. Zbog političkih razloga, pod pritiskom Bizantije i njenog utjecaja, Nemanja je prešao na pravoslavlje, a zatim organizovao krstaški pohod i počinio genocid nad Arianima u Raškoj, koji su činili većinu stanovništva.
Ovo je bio najveći genocid u historiji Raške, koji je sproveo stranac iz Duklje, nasilno namećući pravoslavlje po nalogu Bizantije. Petrova crkva, koju je Nemanja preoteo, ranije je bila arijanska crkva. Ona je bila orijentirana u pravcu sjeveroistok-jugozapad, kao i sve arijanske crkve.
Godine 1196., po nalogu Bizantije, Nemanja je abdicirao i predao prijesto svom srednjem sinu, bizantijskom zetu Stefanu Nemanjiću, kasnije poznatom kao Prvovenčani. U svom djelu “Žitije svetog Simeona”, posvećenom biografiji svog oca, Stefan Prvovenčani više puta naglašava da se njegov otac Stefan Nemanja krvavo i nemilosrdno obračunao s Arianima iz Raške. Masovno ih je ubijao, spaljivao njihove kuće i svete knjige, a njihovom vjerskom vođi je “usjekao jezik u grlu” da više ne bi mogao propovijedati arijansku vjeru, koja negira Sveto Trojstvo i tvrdi da je jedini istinski Bog – Bog Otac.
Teško je razumjeti kako, nakon ovog djela koje je napisao sin Stefana Nemanje, neko može tvrditi da su u pitanju bili bogumili. Po nalogu Bizantije, Nemanja je prekršio princip primogeniture, oduzevši pravo svom najstarijem sinu, katoliku Vukanu, da postane veliki župan Raške jer je bio katolik i mađarski zet. Nakon njegove smrti, izbio je građanski rat između braće Vukana i Stefana Nemanjića.
Međutim, vjerska pitanja u doba Nemanjića bila su duboko politički obojena. Stefan Prvovenčani je, nakon što je primio kraljevsku krunu od pape, postao katolik i obećao da će narod Raške pokatoličiti. Kasnije, uplašen mogućom pobunom i državnim udarom na vjerskoj osnovi, koje bi mogao organizovati njegov brat Sava, vratio se pravoslavlju.
Brat Stefana Nemanje, Miroslav, koji je bio oženjen sestrom bosanskog vladara bana Kulina i upravljao Humom (dijelom današnje Hercegovine), cijelog života je bio arijanac i umro kao pripadnik te vjere. “Miroslavljevo jevanđelje” pripada djelima arijanske Crkve bosanske.
Postojanje arijanaca u Raškoj potvrđuje i Dušanov zakonik. Čak je i car Dušan bio spreman postati katolik i pokatoličiti svoj narod u zamjenu za papino imenovanje za vođu udruženog kršćanskog krstaškog pohoda protiv Osmanlija. Zbog toga ga je pravoslavno svećenstvo otrovalo hranom 1355. godine kod današnje Strumice. Nikada nije proglašen svetiteljem od strane pravoslavne crkve.