U doba austrougarske uprave naziv bosanski jezik postaje i službeni, ali je ovaj termin kasnije napušten i zamijenjen imenom srpsko-hrvatski jezik. Naredbom Zemaljske vlade od 4. oktobra 1907. godine određen je “prestanak upotrebe naziva ‘zemaljskog jezika’ kao ‘bosanski jezik'”.
Zemaljska vlada naredila je “da u svoj oficijelnoj korespondenciji, u svoj izdatoj dokumentaciji od strane zemaljskih ustanova, službi, i svih drugih zemaljskih institucija, ubuduće će se koristiti isključivo oficijelni naziv ‘srpsko-hrvatski jezik’ (serbo-kroatische Sprache)”.
Forma “zemaljski jezik” zadržana je gdje je bilo riječ o jeziku zemlje, a naredba je značila da novi naziv jezika treba biti publiciran i korišten u svim novim izdanjima ovdašnjih izdavača, kao što su udžbenici i druga štampana djela, ali i novinama i člancima.
Od toga su kasnije novom naredbom (od 29. novembra 1907.) izuzeti Bošnjaci, kojima je dopuštena mogućnost da u okviru svojih autonomnih institucija jezik i dalje imenuju bosanskim jer je Zemaljska vlada uvažavala činjenicu da je “naziv bosanski jezik ukorijenjen za materinski jezik Bošnjaka”.
Izvor: Stav.ba