Vlada Crne Gore, sada je već izvjesno, narednog mjeseca pada. Voljom većine od najmanje 49 od 81 poslanika ova vlast postaće bivša. Da se razumijemo, nemam nikakve iluzije da će manjinska Vlada, koja će izvjesno biti formirana, ma kako bila unutar struktuirana, donijeti neki veliki boljitak. Iskreno, bio bih srećan da nova Vlada Crne Gore sačuva građanski mir i smanji tenzije. Znam, bijedna su moja očekivanja. Ali su nažalost, bijedna i vremena koja živimo.
Za Al Jazeeru piše: Edin Smailović
Zato su, po mom mišljenju, od formiranja manjinske Vlade, značajniji razlozi zbog kojih je sadašnja Vlada uskoro bivša. Iz redova Demokrata i Demokratskog fronta, a naročito iz redova Demokrata, odapete su strašne riječi: izdaja narodne volje, prodaja, trgovina itd. Da se razumijemo u crnogorskoj politici nikada nije nedostajalo ni izdaje, ni prevare, ni prodaje ni preprodaje. Ukratko, sve što se u normalnom svijetu smatra nepristojnim vi možete naći na našoj političkoj sceni.
Ali, u ovom slučaju ipak nije tako. Razlozi za pad ove vlasti , iako joj se kao i prethodnoj mogu zamjeriti političko zapošljavanje, nepotizam, razne vrste klijentelizma, nestručnost itd., nisu ovi sada nabrojani.
A i kada su, da izvinite, razlozi kao nestručnost, korupcija ili nepotizam bili razlozi zbog kojih bi u Crnoj Gori ostavku podnio recimo upravnik pošte ili predsjednik mjesne zajednice, a kamoli za nešto tako krupno kao pad Vlade?
Odgovor je naravno, nikad.
Pa zašto će se desiti pad Vlade Crne Gore?
Nepomirljive civilizacijske razlike
Daću vam radikalan odgovor koji većina mudrih ćutologa u Crnoj Gori, a koji se izdaju za nezavisne intelektualce, zna ali ne želi ili ne smije da to javno kaže: Vlada Crne Gore će izvjesno pasti u februaru zbog nepomirljivih civilizacijskih razlika.
Dovoljno vam je samo da pročitate neke od reakcija još uvijek aktuelnih ministara u Vladi Crne Gore, kao i stranačkih funkcionera Demokratske Crne Gore. Pored floskula o izdaji, tu su i prijetnje da će se svim sredstvima braniti volja naroda od 30. avgusta 2020. godine. Na stranu što je to ordinarna laž, jer je sasvim jasno da je 49 veće od 32 i što je što skoro 60 posto veće od 40 posto, najgora je retorika koja se koristi u napadima na predsjednika Ujedinjene reformske akcije i potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića.
Bio je dovoljan samo ovaj potez pa da Dritan Abazović pređe put od ,,poštenog Albanca” do izdajnika. Okupljene mase na ulicama crnogorskih gradova su samo prevele misli stranačkih prvaka definišući Abazovića kao “Šiptara i izdajnika.”
I ne , nisu mase pogriješile u prevođenju. Ako se udubite u analizu podteksta onoga što su ministri Spajić, Milatović i Stijović poručili Abazoviću, shvatićete da je njihovo shvatanje vjerske i nacionalne ravnopravnosti sljedeće: sve dok misliš kao ja ravnopravni su, ali čim se Dritane Abazoviću usudiš da misliš svojom glavom, e onda imaju neki malo ravnopravniji.
Time su pomenuti ministri samo dokazali da su nažalost na nižem niovu od onih koji protestuju na ulicama. Jer da se razumijemo, građani koji protestuju na ulicama crnogorskih gradova imaju opravdanje. Većina njih nikada u životu nije putovala van Balkana, većini je zapravo odlazak do Skadra (udaljen 50 kilometara o Podgorice) na ručak , investicija.
Za razliku od njih, pomenuti su, makar tako piše u njihovim biografijama, prilično putovali. Ali vidite, kada nosite zid u glavi, onda ste podjednako primitivni, bez obzira da li živite u Crnoj Gori ili Singapuru.
Jer, njihova reakcija prema političkom potezu Dritana Abazovića, ulazi u zonu ličnog nevaspitanja.
Ali ni to nije najgore u cijeloj priči.
(Ne) ravnopravnost u Crnoj Gori
Najgore je zapravo, to što još dobar dio Crne Gore, ne vjeruje u stvarnu ravnopravnost svojih nepravoslavnih stanovnika (nekih 25 do 30 posto stanovništva Crne Gore). Iz te vizure, neprihvatljivo je da jedan Dritan (Albanac islamske vjere) učestvuje u kreiranju i donošenju ključnih odluka za budućnost Crne Gore.
I to je nažalost činjenica koja nadilazi i problem organizovanog kriminala, javnog duga, neprofesionalne javne uprave. Države i društva ne mogu preskakati korake u istorijskom razvoju. To je jasno i u slučaju Crne Gore. Društvo koje nije riješilo pitanje osnovnih civilizacijskih načela ne može da rješava složenije probleme kao što su gore nabrojani, a tek ne može da se nada da bude dio Evropske Unije. Nažalost, najveći problem Crne Gore nijesu siromaštvo ili neobrazovanost, iako nam ni jednog ni drugog ne fali.
Kako stvari stoje, Crna Gora će po prvi put u svojoj istoriji dobiti premijera Albanca i muslimana. Nema sumnje da će to izazvati radikalizaciju ionako radikalnih elemenata u crnogorskom društvu. Zato je u svoj ovoj priči važna uloga Vladimira Jokovića i njegove Socijalističke narodne partije. Nema sumnje da će upravo on, pored Dritana Abazovića, biti izložen najžešćim napadima za izdaju i promjenu kursa kojim ide Crna Gora.
Takođe, jedna od boljih stvari koje su se desile u ovom trenutku je, i to što su se konačno Demokrate Crne Gore Alekse Bečića “autovale” kao najekstremnija nacionalistička politička grupacija u Crnoj Gori, za koju je Demokratski front, vjerujte mi na riječ, čaj od kamilice.
Ali, da li ćemo imati nemire u Crnoj Gori u svjetlu novih političkih događaja ili ne, ne zavisi od političkih aktera u Crnoj Gori. To prvenstveno zavisi od Aleksandra Vučića i njegove procjene da li je pravi trenutak da krene u vaninsticuionalno rješavanje krize u Crnoj Gori. Drugi činilac u ovom rebusu je Zapad i njegova odlučnost da ne dozvoli nikakvo nasilno rušenje novih vlasti u Crnoj Gori.
Prije nekoliko dana u Jadransko more je uplovio američki nosač aviona.
Nadajmo se da će to biti dovoljna poruka svima koji sanjaju da nasilnim putem riješe novonastalu situaciju.
Izvor: Al Jazeera