Kako im dobro ide ozbiljno razmišljam da odmrznem svoje odavno zamrznuto članstvo u vladajućoj partiji. Da iz kredenca izvadim člansku kartu broj 10 i na brzaka povratim ono nabusito-priglupo držanje gospodina člana. Pohvalim stranačke strukture, posebno sam vrh partije, one iste likove koje sam nekada kao klinac i momčić hvalio, jer oni su još tu.
Kompliment tamo, kompliment vamo, lakat tu, đon tamo. Da obavezno napomenem da bi mi tih devedesetih izginuli ko zna gdje i ko zna kako da nije bilo njih, i tako krenem sa jednim od jačih argumenata mog starog kada redovno na izborima harči svoj glas.
Da maksimalno eksploatišem “Es-selamu alejkum”, vježbam aplauze i klimanje glavom, naravno sve to uz sinhronizovane osmjehe.
Međutim, danas ovaj moj “comeback” u partiju zamišljam drugačije. Ne želim više biti samo običan član, djelić glasačke mašinerije, čuvar famozne kutije za 1.000 dindži, nosilac bajraka i sudionik legendarne kolone automobila sa upaljenim sirenama.
Želim biti više. Želim biti funkcioner. Želim uzjahati na neku funkciju, gdje se ne radi mnogo ili ne radi ništa. Da šurkam nešto gdje je najbitinije to što sam tu i to što sam član partije.
Želim biti intelektualac funkcioner, te da naknadno uložim malo u svoje obrazovanje “kod muftije”, tu je najbolje, legalno, a na brzaka. Lijepo je kada funkcioner ispred ili iza svoga sada cijenjenog imena ima neku titulu ili zvanje. Tada si nekako i sam sebi zaje*an, nekako si sebi ozbiljniji a kamoli raji.
A onda….
Da mi bude sve rahat i taman a naravno sve za dobrobit svojih glasača.
Da ne ustajem rano.
Da idem na posao ili sa posla kad mi se ćefne.
Da imam skretaricu, tapacirana vrata i zbijen raspored neobaveznih obaveza.
Da me lijepo gledaju i stari i mladi, a Bogami i muški i ženski.
Da svi ustanu kada dođem ili odem.
Da obilazim sela i seljake.
Da ne zaboravim osnovnu i prvake.
Da prvi čestitam Bajram i druge blagane.
Da javno izražavam zabrinutost.
Da sam lik sa prve sofre i birijana sa najviše mesa.
Da sam vazda u društvu onih gdje sam ja najpametniji.
Da se insani iz čiste ljubavi fotografišu sa mnom i tako oplemenjuju zidove svojih društvenih mreža.
Da ponekad bacim pogled i u daljinu ali da tamo ne vidim ništa.
Da se kotrljam u službenom automobilu.
Da malo-malo sebi i saradnicima organizujem neki budžetski hepening.
Da tradicionalno hertekumile i subvencionisano prošetamo do Pendika.
Da mećem ruke u svoje džepove samo kada mi je zima.
Da za tuđe ne garantujem, jer svako ima svoj džep, pa neka brine o njemu.
Da primam stranke petkom nakon džume namaza u džamiji “Sultan Fatih”.
Da kao rješavam njihove probleme a mislim na svoje, jer nije lahko odabrati pravu boju audija.
Da nabacim utreniranu masku ozbiljnosti i zabrinutosti dok kao slušam o problemu koji ja, iskreno, i ne primjećujem.
Da klimam glavom, da se sejrim i obećam, da će sve što bude u našoj moći biti učinjeno i da će to ako Bog da biti završeno.
Da obećam, da ćemo izaći u susret, jer ja i moji saradnici znamo cijelu tu familiju, sve po biračkom spisku.
Da navečer izađem sa mojim omiljenim biznismenom jer sada kada sam u vlasti ne kažem tajkun već biznismen.
Mashallah insan od akcije, dobar i vrijedan čovjek, pripsan član i vjernik po potrebi.
Da se sada intezivno družimo, a i neki smo rod a rodbinske veze ne valja kidati.
Da on dijeli moja politička uvjerenja, a posebno sada kada sam u vrhu vlasti.
Da mi se nađe.
Da lobira konstantno i napadno.
Da mu se odužim.
Da mu udijelim neke benifite.
Da prođe tendere.
Da izlicitira lijepe lokacije i povoljne katastarske parcele.
Da se ofajdi i neke druge sitnice.
Da mu se brate poznaje.
Da sve to naravno bude legalno, pošteno i kroz papire.
Da, da, nisam smetnuo, da se pobrinem, i da svaki naš brastvenik dobije prikladno radno mjesto.
Ne da nešto radi već da zaradi.
Da kada kroz kasabu kojim slučajem pješke prodjem većina insana pohrli da se lijepo pita, da mi se osmjehne, stegne ruku ili viče piće jer jbg sada sam neko m*do. Sada sam neko ko može da zatreba. Sada sam funkcioner.
NAPOMENA:
Lik političara – funkcionera iz ove priče je izmišljen i plod je moje mašte. Svaka sličnost sa stvarnim likovima i događajima je zaista slučajna. Jedino je moja želja stvarna.
Izvor: Sandzacke.rs