Svaki vakat i zeman ima svoju elitu i svoja pravila. Elita je onaj sloj stanovništva kojem je u tom vaktu i zemanu odlično i za koji se pišu i primjenjuju zakoni. Zakoni koji treba njima da olakšaju život i poslovanje. Za druge šta ostane i ako ostane. Takav ti je i naš sadašnji hal. Nigde to u našem gradu nije tako vidljivo kao u saobraćajnom kolapsu.
Piše: Aladin Paučinac
Ni manjeg grada, ni većih gužvi. Rahatnije ćeš nešto oposliti u Istanbulu nego u Pazaru. Najgore je u strogom centru grada koji je na ivici funkcionalnosti. Zbog čega je to tako i ko od toga ima najviše koristi?
Prije svega to je posljedica toga što nemamo urbano planiranje već je na sceni investitorski urbanizam. To je eufemistički termin skovan da se opiše urbanistička situacija u gradovima, prije svega trećeg svijeta, gdje ne postoji pravna država već samo volja moćnih. Dakle, to je drugo ime za građevinsku mafiju. U normalnim državama i gradovima građevinski investitor se prilagođava javnom interesu. U nenormalnim kao što je naš javni interes se prilagođava građevinskom investitoru.
Takvo potčinjavanje javnog interesa privatnom ne bi moglo bez pomoći onih među nama kojima smo poverili da vrše javnu funkciju. I svako je tu naizgled dobar. Građevinski investitori koji zgrću pare, korumpirani političari i javni službenici koji ih reketiraju i vlasnici nekretnina. Nije zadovoljan samo onaj ko neće da se upusti u to kolo. Ali ako nećeš sad da daš svoju babovinu investitoru hoćeš htio ne htio kad ti nečija zgrada dođe na među.
Ti sam kao pojedinac ne možeš da izađeš na kraj sa građevinskom mafijom za koju država radi. Iako smo 3. u Evropi po zagađenosti vazduha cijene nekretnina imaju konstantan rast. Trebalo bi da je suprotno. Da ljudi zabrinuti za svoje zdravlje bježe iz zagađene sredine. I još po nečemu smo treći. 2020. godine kada je naš narod umirao u stotinama u pazarskoj njemačkoj bolnici mi smo bili 3. tržište po vrijednosti transakcija u oblasti nekretnina u Srbiji. Odmah poslije Beograda i Novog Sada. A može li da se uporedi život u Beogradu i Novom Sadu sa onim u Pazaru?
Takođe, možete li da zamislite koji se tu novac vrti? Mi smo postali jedna velika veš mašina koja pere sav novac koji uđe u nju bez obzira na njegovo porijeklo. I svi zadovoljno trljaju ruke. Ko god ima nešto sanja da utopi plac za lokale, stanove, garaže i sl. Ko ima stan, plac, lokal, garažu i sl. nada se konstantnom rastu cijena nekretnina. Da repom ne mrdne a da mu se mal uvećava. Da sutra ne strahuje kad bude ženio i udavao. Da se ne boji bijesnih snaha koje neće u zajednicu, a ni loše udate odive.
Jedini kome sve ovo ne prija su beskućnici, podstanari, pješaci, biciklisti, majke sa kolicima, osobe sa invaliditetom i stariji sugrađani. Praktično svi! Zbog čega?
Prvo zbog nedostatka efikasnog, ekološkoki pristupačnog javnog prevoza. Naš javni prevoz su raznorazne taksi službe. Kroz većinu naših ulica autobus ne može da prođe. I onda ljudi htjeli ne htjeli moraju da poseduju automobil i da ga koriste. I onda se svi zguraju u centar kolima. I opet nekima dobro a nekima loše.
Cvjeta posao parking servisu, parkinzi sa naplatom niču na svakom koraku, a cijene iznajmljivanja i prodaje garažnih mjesta ide u nebo. Pravougaonik u podrumu neke zgrade u novogradnji već sad košta koliko montažna kućica iz Ivanjice. I tu se već odvaja ko je gospoda a ko fukara. Gospoda ima daljinski u kolima i parkira na klik, a fukara đe ugrabi i stalno su joj kola isfašana.
I nemojte misliti da su sve te cene koje sam prethodno naveo posljedica tržišta, odnosno ponude i tražnje. Ne, ovde tržište regulišu na prvi pogled nevidljive sile koje nekažnjivo djeluju već decenijama. Na sve to što da se ne zaradi dodatno. Grad je osnovao parking servis i kupio pauk. Ljudima ne pružiš ništa i ne omogućiš im dovoljno parking mjesta ali zato pustiš pauka na njih. Još da zaradiš na njihovu muku.
Naš grad je sa takvim uređenjem grada bio sebet mnogim tučama i najmanje jednom ubistvu oko parkinga u našem gradu. Ali boli njih briga za to. Bitno je da generišu haos koji generiše novac. Još ako dodamo i tome našu tradicionalnu bezobzirnost u svemu pa i u vožnji i parkiranju eto recepta za haos.
Situacija je jedino koliko toliko normalna kad se pojavi saobraćajac. Tad bahati vozači pomeraju svoja kola. Što on okrene leđa eto ih opet. Situacija u nastupajućem periodu ništa neće biti bolja. Više saobraćajaca odlazi u penziju nego što ih se zapošljava. Država hoće da taj vrući krompir prebaci u ruke gradske komunalne policije koja je u formiranju. Da nam samo Allah pomogne kad oni izađu na ulice da vrše dužnost. I nama i njima.
Izvor: Sandzacke.rs