Kao grom iz vedra neba, jučer je medijima odjeknula vijest da je Bosanac koji je većinu svog života proveo u Kanadi, testamentom ostavio milion KM narodnim kuhinjama u BiH.
Dok svi pričaju o njegovom velikom humanom djelu, malo ko zna da Agan Hodžić, rođen 1932. godine u selu Kovanj kod Rogatice, posljednjih nekoliko godina života zapravo nije bio u Kanadi, već u Bosni, te da je posljednje dane svog života proveo sam u Gerontološkom centru Nedžarići, piše Faktor.ba.
Uprkos visokoj kanadskoj penziji koju je primao i novcu koji je zaradio teškim radom u inostranstvu od 1950. godine, Agan, kao što bi neki pomislili, nije živio luksuzno, u nekoj velikoj kući, okružen skupocjenim stvarima, već je boravio u maloj sobi u sarajevskom staračkom domu.
S obzirom na novac koji je imao, za očekivati bi bilo i da je želio neki privatni dom ili barem malo bolju, luksuzniju, jednokrevetnu sobu gdje bi imao veći komoditet, ali skromnom Aganu ni to nije bilo potrebno.
“Skromno je živio u dvokrevetnoj sobi. Imao je jako dobru penziju, nudili smo mu i jednokrevetnu sobu, ali nije htio, insistirao je da bude u dvokrevetnoj. Nije sebi ništa kupovao, nije imao nikakvih prohtjeva. Niko nije mogao ni pomisliti da ima toliko novca, to ničim nije pokazivao niti odavao”, kazala je u razgovoru za Faktor uposlenica Gerontološkog centra Adela Bahto.
Prisjeća se kako je Agan bio izuzetno povučen, te da nikada niko s njim nije imao nikakvih problema.
“Bio je povučen i zatvoren. Nije pretjerano izlazio iz sobe osim kada bi išao u grad, rijetko se družio sa nekim, bio je šutljiv. Nije se uključivao u društvene aktivnosti u Centru. Nije bio nešto društven”, rekla je Bahto.
Iako smo željeli razgovarati sa nekim od njegovih bivših cimera, to nismo uspjeli, jer je samo još jedan od njih i dalje u Domu, ali nije bio raspoložen za razgovor sa medijima.
Ono što je zanimljivo, priča Bahto, jeste da je Agan Hodžić nekoliko puta bio smještan u Gerontološkom centru, te ga je više puta i napuštao.
“Prvi put je bio smješten kod nas 2005. pa je Centar napustio 2006. godine. Opet dolazi na smještaj 2006, a napušta 2007. godine i treći put dolazi 2009. i ostaje tu sve do smrti 31. decembra 2014. godine”, govori Bahto, ističući da je najvjerovatnije tada išao u posjeti bratu i sestri.
Nije imao djece, a supruga Helen sa kojom se oženio i živio u Kanadi, umrla je 2003. godine, nakon čega se Agan odlučio vratiti u Bosnu. U domu ga je, kako se sjeća Bahto, posjećivao ponekada jedino sestrić.
Iako je Agan preminuo 2014. godine, njegova želja zapisana u testamentu, tek se nedavno realizovala kada je u tri narodne kuhinje “Stari Grad”, “Merhamet” i “Crveni križ” stigao njegov novac. Dugo se na novac čekalo zbog sudskog postupka koji se vodio nakon Aganove smrti.
“Vodio se postupak, a malo su ga osporavali njegovi rođaci. Presuda je donesena 29. decembra, odnosno da sve bude kako je on želio i napisao u testamentu”, kazala je tetka Zilha iz kuhinje “Stari Grad” dodavši da je Agan želio da novac završi u Bosni, jer je često posjećivao narodnu kuhinju na Baščaršiji gdje je sa uposlenicima pio kafu, te da mu je jedini uvjet bio da novac ide isključivo za hranu.
Uposlenici narodnih kuhinja koji su dobili novac i njihovi korisnici oduševljeni su gestom Agana Hodžića, koji je odlučio zarađenim novcem nahraniti hiljade gladnih usta, a ne trošiti ga na luksuz.