OVAKO SE ČUVA ISTINA OD LAŽI: Sjećanje na masakr nad Bošnjacima Ahatovića

0
499
blank

U mjestu Sokolina kod Ilijaša obilježena je još jedna tužna godišnjica otkako je agresor, prije 30 godina u autobusu svirepo ubio 48 Bošnjaka iz naselja Ahatovići, Bojnik i Dobroševići, i stradanja 18 šehida i poginulih boraca Armije RBiH, koji su u pokušaju proboja prema slobodnoj teritoriji, poginuli na brdu Ranovača, braneći svoj narod i domovinu od agresora.

Zarobljene mještane ovog kraja, njih 56, agresor je prinudno zatočio u zloglasni logor u Rajlovcu, odakle su ih, nakon teških tortura i mučenja, “ugurali” u jedan autobus govoreći im da ih voze na razmjenu. Međutim, umjesto na razmjenu odvezeni su u mjesto Sokolina u općini Ilijaš, gdje su na najsvirepiji način izvršili masakr nad njima, tako što su autobus pun Bošnjaka, zasuli rafalima iz različitog vatrenog oružja, granatama, bombama i drugim vrstama artiljerije. Sudbina je htjela da njih osam preživi ispod mrtvih tijela svojih komšija, te tako ovaj gnusni zločin nije ostao sakriven.

Elvir Jahić iz Ahatovića imao je tek 19 godina kada su ga komšije Srbi, zajedno sa još 55 komšija Bošnjaka zarobili i odveli u logor u Rajlovcu, gdje je preživio 14 dana teških tortura, mučenja, ponižavanja i iživljavanja, jedan je od rijetkih koji su samo Božijom voljom preživjeli zločin koji se desio u mjestu Sokolina.

blank
Autobus smrti i danas stoji na mjestu zločina u Sokolini

“Odvedeni smo u logor u Rajlovcu gdje smo bili podvrgnuti nezapamćenoj torturi. Zločinci su na nas puštali pse, bacali dimne bombe i bojne otrove, svakodnevno nas premlaćivani i konstantno izgladnjivali sve do 14. juna kada smo oko 20:00 sati naveče ukrcani u autobus. Činilo mi se da nas voze putem prema Olovu, ali u jednom trenutku smo se zaustavili, šofer i čuvari koji su nas sprovodili napustili su autobus, a onda su odjeknule razorne eksplozije. Autobus je najprije pogođen sa tri projektila ispaljena iz ručnih bacača, onda je u njega ubačeno desetak ručnih bombi, a sve ovo je bilo praćeno žestokom paljbom iz pješadijskog oružja. Na sve strane su letjeli komadi tijela, geleri, meci, po meni se slijevala krv”, sa tugom u glasu sjeća se Jahić.

Kada se završila pucnjava i kada je čuo da su otišla vozila koja su ih pratila, Jahić je, iako teško ranjen, uspio izaći iz autobusa i otpuzati do obližnjeg potoka. Spašen je, kao i ostalih sedam preživjelih, zahvaljujući mještanima naselja Srednje koji su ih sutradan pronašli i prevezli do Olova. Preživio je i još uvijek čeka da o zločinu u autobusu svjedoči na suđenju svim zločincima koji se, kako kaže, moraju naći na optuženičkim klupama i odgovarati za ovaj nezapamćeni zločin koji su počinili.

blank
Foto: Facebook

Tog tragičnog 14. juna 1992. godine svirepo su ubijeni: Meho Bašić, Salem Bečić, Ahmilo Bečković, Fadil Bečković, Nusret Bečković, Edin Bešić, Šućrija Bešić, Ibro Boloban, Amir Duraković, Juso Džuho, Alija Gačanović, Ćazim Gačanović, Mufid Gačanović, Mujo Gačanović, Mustafa Gačanović, Nedžib Gačanović, Samir Hrustanović, Ejub Kalkan, Ale Mehmedović, Nedžad Mešanović, Midhat Muharemović, Armin Mujkić, Edmir Mujkić, Eldin Mujkić, Fikret Mujkić, Hemed Mujkić, Mirsad Mujkić, Muhamed Mujkić, Refik Mujkić, Salem Mujkić, Šačir Mujkić, Uzeir Mujkić, Zijad Mujkić, Nazif Mujkić, Ramiz Novalija, Ramiz Peljto, Ismet Rizvanović, Izet Rizvanović, Mehmed Rizvanović, Nedžad Rizvanović, Sulejman Rizvanović, Enes Suljić, Enver Suljić, Muhamed Suljić, Salih Suljić, Suad Suljić i Ramiz Ušto.

Ubijenim Bošnjacima u Sokolini podignuto je spomen-obilježje, Općina Novi Grad ogradila je mjesto stradanja, natkrila i reparirala autobus u kojem su mještani novogradskih naselja dovezeni i ubijeni, kako bi ga zaštitila od daljeg propadanja.

Ovaj konzervirani autobus u Sokolini, u kojem su ubijeni Bošnjaci iz Ahatovića, je najbolji primjer kako se grade autentični spomenici i čuva istina od zaborava, a uz to i dokazni materijali.