Najnoviji izliv patriotizma ili kako već drugačije nazvati sada već tradicionalne čestitke povodom 11. maja, Dana bošnjačke nacionalne zastave. Čestitke prelivene jeftinim parolama koje uporno pozivaju na zajedništvo u cilju što boljeg ostvarivanja individualnih i kolektivnih prava Bošnjaka.
Što se tiče prava, individualnih i kolektivnih ona su ostvarena po matrici “kako za koga”.
Individualna prava likova, nosioca javnih funkcija odnosno stručnjaka prikopčanih na razne budžete su sasvim pristojna. Narodski rečeno, poso je dobar, a para lahka.
Virtuelni radni zadaci, apstraktni učinci, šatro revizijie i na kraju dobijemo Potemkinove rezultate. Ukratko, bitno je predaniti od prvog do prvog, zakačiti neka davanja kao što su: plaćena članstva, namještene licitacije i razne papirološke hedije.
Naravno sve to, pride ostale neiscrpne mogućnosti zavlačenja dugih prstića u kasicu.
Individualna prava, gore opisanih mahera, su zaista na pristojnom levelu i njima samo preostaje da u povodu nekog eventa upute čestitku ili ne daj Bože hatarnamu. Tužno, ali istinito.
E, sad biće komentara kako su maheri nosioci funkcija i kako im po portfelju posla pripada obaveza ili čast da se oglase i da čestitaju. Istina. Slažem se. Ali zar istim nije obaveza ili čast da rade u interesu zajednice ili grupe kojoj čestitaju? Kako i koliko rade, tako i toliko nam se poznaje.
Da ne nabrajam puno, od nacionalne disproporcije zaposlenih u javnom sektoru, pa sve do investicija koje decenijama zaobilaze Sandžak, dok za svo to vrijeme barem jedna kolona bošnjačkih stranaka participira u Vladi Republike Srbije. To su poražavajuće činjenice, bez neke dublje analize da li se radi o nesposbnosti, neznanju ili individualnoj pohlepi i sebičluku.
Kako god rezultati su najbolje čestitke, a kako istih nema ovo tekstualno-verbalno čestitanje mu više dođe kao podjebavanje. Na kraju, da se zna, Bošnjaci vole, osjećaju i u većini poštuju svoju zastavu sa čestitkom ili bez nje.
Izvor: Facebook/Sandzacke.rs